Marketing
Povijest fotografije ...
Svi volimo fotografirati.
Netko s većim, netko s manjim uspjehom. To uglavnom ovisi koliko smo nadareni za fotografiju, koliko smo naučili, a malo zavisi i od aparata koji imamo.
Fotografiranje je počelo davno, davno, još u vrijeme kad je planeta Zemlja bila ravna kao ploča.
Po njoj su skakutali dinosauri. Predosjećali su da će ostati vječita zagonetka svojim potomcima, pa su poželili ostaviti slike kao trag svojeg postojanja. Imam dojam da s onim svojim kanđama i zubima nisu mogli držati digitalni fotoaparat. Nije bilo ni snijega, pa su se slikali bacajući se na travu. To je bilo pogubno za njihovu vrstu, jednostavno su propali kroz zemljinu ploču ... i frrr nema ih više.
Sljedeća faza civilizacije je bila još siromašnija.
Postojali su posebni ljudi koji su imali platna, kičice, štafelaj i boje, i slikali su ljude danima... šta danima, mjesecima.
Ljudi su za to vrijeme mirovali, što je bilo jako dosadno jer nisu imali internet sa igricama. Ti slikari su obično bili jako siromašni, ali kad umru odjednom se obogate na komplicirani način. Imam dojam da bi oni više volili da se to bogaćenje odigrava ranije. Te slike poslije vise po nekim muzejima, kućama, kupe prašinu i svi im se dive.
Pojava prvih foto aparata nije isključila mirovanje slikarskog objekta, ali je pridonijela popularizaciji fotografije.
Te fotografije su vječne. Još imam neke svojih predaka od prije sto i više godina. Više se ne trpaju na zidove nego u albume gdje i dalje skupljaju prašinu. Dive im se samo potomci, i oni pristojniji sa fejsbuka.
Aparati postaju moderniji i počinju gnjaviti.
Traže micati neke kotačiće, objektive, filtere, blizu, daleko, tamno, oblačno. Kako oni znaju da je vrijeme sunčano nije mi jasno. Slikanje postaje sve popularnije, a slike sve ludje. Više ne možeš sjediti mirno u ateljeu, nego se moraš pentrati po planinčinama, ili roniti u dubine mora, skakati s padobranom ili izvoditi neke vratolomije da bi fotografija bila upadljiva. Naglo se odvajaju fotografi od običnih smrtnika, koji sa prezirom gledaju kičeraj i postavljaju visoke standarde fotografiji.
Srećom, pamet leži u mladima i djeca se slikaju u snijegu. Kako je zemlja u medjuvremenu postala okrugla, djeca se lijepo zatrče, rašire ruke i legnu na snijeg. Odlična fotografija, sve popularnija zimi.
Na žalost fotografa i radost ostalih, neko je izmislio internet, računalo i digitalne foto aparate.
Nastaje raj slikaju svi, sve i svašta. Oni koji nemaju društvo da ih slika uzimaju motkice pa slikaju sebe zadovoljno se smješkajući u stilu, nek' puknu dušmani, ja u Veneciji, ja u autu ja u restoranu, ja u... potroših sve pare na izlaske i putovanja, pa slijedi, ja u spavaćoj sobi, ja u kupaonici, ja u kuhinji, ja ... što sam zgodna... ja bez bunde, ja bez krokodilske torbice sa krokodilom prirodnim, ja sa gaćama, ja bez gaća, ja sa silikonima, ja bez silikona. Varijanta koliko hoćeš.
Nisu baš svi zgodni, a priča se da postoje i neki koji su pomalo skromni i vide da baš i nisu Miss Univerzum. Tragedija. Skoro da nestane fotoaparat i motkice.
Ta kamera sad se uvlači i u mobitel. Misliš neko pošteno zove ljubavnika javljajući mu zrak čist, muž otputovao, a on ustvari slika tebe kako mačka vučeš za rep, pa te tuži za maltretiranje životinja nekom društvu za zaštitu dotičnog mačka.
Idemo dalje...
Novi napredak tehnike bacio nas je u euforiju. Izmišljen je fotoshop !!
Više ništa nije nemoguće. Ura .... Fotografija ....
Sad čekam sljedeću fazu.
Taj aparat bi pozivao na oprez i napravio čitav kaos svojim blebetanjem.
Možda će to biti slikanje snova, ili aparat koji će čitati misli. To bi moglo biti i opasno, jer što bi samo na blogu bilo uslikano, da ne idemo dalje, do politike, škole ...
Neka nama digitalaca, i onih klipe klapa aparata koji šute i rade.
Post je objavljen 16.02.2017. u 10:19 sati.