Pregled posta

PREDSJEDNIČINO PRIGODNO OBRAĆANJE i HRVATSKI VRISAK IZ BOSNE

U dvije godine vladanja s predsjednicom su surađivala čak tri premijera - Milanović, Orešković i Plenković. Dakle, bila je tu situacija u kojoj se nije našao niti jedan njezin prethodnik. Dvaput su održavani izbori i prvi put u hrvatskoj povijesti pala je Vlada. Povodom dvije godine vladavine predsjednica je održala govor u kojem se osvrnula te burne situacije, dijagnosticirala glavne probleme u hrvatskom društvu i otkrila na što će se fokusirati u budućnosti. Govor prenosimo u cijelosti:

Drage Hrvatice i Hrvati u domovini i svijetu i sve hrvatske državljanke i državljani, poštovane dame i gospodo,

Srdačno vas pozdravljam u prigodi dvogodišnjice moje predsjedničke inauguracije. Preuzimanje predsjedničke dužnosti prisegom da ću služiti hrvatskom narodu i svim hrvatskim državljanima, pamtim kao svečan i častan trenutak, posebice stoga što sam izabrana neposredno, čime je moja odgovornost još veća.

Dužnost predsjednice Republike preuzela sam u vremenu u kojem su uz gospodarsku krizu izrastale i druge, poput one demografske. Istovremeno, Europa i svijet suočavali su se s terorističkim napadima i migrantskom krizom, a Europska unija i s krizom svojih vrijednosti, jedinstva i identiteta.

U tim okolnostima bilo je sasvim jasno da se i Hrvatska mora ubrzano mijenjati i prilagođavati novim izazovima.

Pri tome su se nametnule dvije zadaće: identificiranje ključnih društvenih i državnih problema te kreiranje prostora za društveni dijalog s ciljem postizanja zajedništva u njihovu rješavanju. Stoga sam tijekom travnja 2015. godine provela opsežne razgovore s političkim strankama, sindikatima, poslodavcima i predstavnicima akademske zajednice, koji su definirali sedam ključnih problema ili kako ja volim reći izazova:

- demografsko izumiranje nacije,

- nedostatak dijaloga i podjele u društvu,

- izostanak učinkovite gospodarske politike,

- višestruke slabosti državnih institucija i administracije,

- izostanak kvalitetne reforme obrazovanja

- i nedostatak hrabrosti za donošenje odluka.

- nedostatak strategije i vizije u kojem pravcu idemo kao država.

Nažalost, promjena triju vlada i održavanje dvaju izbora u protekle dvije godine nisu išli na ruku uspostavi potrebne sinergije svih sastavnica državne vlasti, nužne za njihovo rješavanje. Istodobno, u okolnostima burnih političkih previranja, u kojima smo imali prvi pad Vlade od uspostave državne neovisnosti, pokazala se važnost odgovorne primjene predsjedničke ustavne pozicije kao čimbenika stabilnosti državne vlasti. Uz poštivanje Ustava -- i bez kalkulacija --provela sam tri puta političke konzultacije. Nisam dopustila - niti ću ikada dopustiti - rastakanje institucija, kršenje zakonitosti ili bilo kakvu vrstu pritiska. Istodobno, promicala sam i promicat ću društveni dijalog i konsenzus, kad god i u čemu god je on potreban i moguć.

Područje od mojega najvećeg interesa ostaje demografija, koja mora biti temeljem svih politika. No, unatoč dramatičnosti demografske krize, taj problem još nije shvaćen s dovoljnom ozbiljnošću, a riječ je o pitanju izvanrednih gospodarskih, socijalnih, sigurnosnih i drugih implikacija. Radi se o biti ili ne biti hrvatske nacije i države! U tom segmentu imamo izvanredno stanje. A izvanredno stanje traži izvanredne mjere! Stoga tražim nove, brze i ambiciozne iskorake Vlade, Hrvatskoga sabora, ali i zauzetost svih relevantnih društvenih čimbenika, kako bismo zajedno preokrenuli negativne trendove.

Kao vrhovna zapovjednica Oružanih snaga, od početka mandata snažno sam se zalagala za izradu nove strategije nacionalne sigurnosti, razvoj strategije domovinske sigurnosti i modernizaciju oružanih snaga. Taj je proces započeo i bit će odlučno nastavljen sukladno obrambeno-sigurnosnim potrebama, uključujući i javnu raspravu o pitanju uvođenja vojne obuke.

Kao sukreatorica vanjske politike imam jasno definirane temeljne ciljeve:

Prvi je cilj repozicionirati Hrvatsku u okviru Europske unije i NATO-a, kao državu koja zna što hoće, državu koja je spremna voditi, a ne samo slijediti.

Drugi, ali ne manje važan cilj, jest jačati političku i svaku drugu potporu Hrvatima u Bosni i Hercegovini, gdje su konstitutivan narod, a njihov ustavnopravni i stvarni položaj od prvorazredne je važnosti za Hrvatsku. Snažno ću ustrajati i na manjinskim pravima Hrvata u Republici Srbiji, pri čemu „Subotičku deklaraciju“ gledam kao važan korak u zaštiti njihova položaja.

Treći je cilj osnažiti položaj Hrvatske kao srednjoeuropske i mediteranske države, posebice kroz Inicijativu triju mora koja za cilj ima energetsko, prometno i gospodarsko povezivanje dvanaest zemalja Europske unije, koju sam pokrenula zajedno s poljskim predsjednikom Dudom.

Četvrti je cilj biti čimbenikom stabilnosti i pozitivnih promjena u Jugoistočnoj Europi, te kroz dijalog rješavati otvorena pitanja sa susjednim državama. Isto tako, pružati pomoć zemljama aspiranticama na njihovom putu u euroatlantske integracije, pritom vodeći računa o zaštiti strateških nacionalnih interesa.

Peti je cilj daljnje jačanje gospodarske diplomacije. U inauguracijskom govoru obvezala sam se biti prvim gospodarskim diplomatom naše države, s ciljem kontinuirane promocije hrvatskog gospodarstva u inozemstvu, u čemu je postignuto više konkretnih rezultata. Primjerice, na sedam gospodarskih foruma, koje smo organizirali, susrelo se i razgovaralo oko 1000 domaćih i stranih tvrtki. Pritom ću inzistirati na bitnim promjenama i daljnjem osnaživanju naše diplomatske službe, kako u kadrovskom, tako i u sadržajnom smislu.

I nadalje ću posebnu pozornost posvećivati hrvatskom iseljeništvu. Hrvati diljem svijeta integralni su dio hrvatskoga naroda i ne smiju biti isključeni iz života domovine. Njihova iskustva, znanja, lobističke mogućnosti, a prije svega njihovo domoljublje, velik je potencijal, koji mora biti iskorišten u svim našim razvojnim procesima.

Tijekom ove dvije godine mandata najbolje sam se osjećala boraveći među ljudima. Pritom je važnu ulogu imalo izmještanje Ureda, do sada u sedam županija. Brojni susreti s vodstvima županija, gradova i općina, susreti s građanima, posjeti školama, tvrtkama i visokim učilištima omogućili su mi iz prve ruke uvid u probleme, ali i u uspjehe i potencijale – iskustvo koje uvijek podijelim s Vladom i resornim ministarstvima. Do kraja mandata želim izmjestiti ured u sve naše županije, uz snažnu potporu mjerama Vlade koje trebaju omogućiti uravnotežen regionalni razvoj.

I ovom prigodom želim naglasiti kako sam se uvjerila u opravdanost županijskog regionalnog ustroja. Županije su izraz posebnosti hrvatskih krajeva, osobito onih koji su, poput Istre, Međimurja ili Baranje, sačuvali hrvatski karakter unatoč dobro poznatim povijesnim okolnostima. Upravo te posebnosti treba sagledavati i razvijati kao integrirajući čimbenik razvoja hrvatske nacije i države. Očekujem stoga od Vlade da budućim mjerama fiskalne i funkcionalne decentralizacije ojača razvojne kapacitete i odgovornosti jedinica regionalne i lokalne samouprave.

Premda je izvan moje izravne nadležnosti, procijenila sam da posebnu pozornost treba posvetiti gospodarstvu. Moje Vijeće za gospodarska pitanja, dalo je svoje preporuke kao prilog struke široj raspravi o budućim mjerama za poticanje proizvodnje, izvoza, zapošljavanja i gospodarskog rasta u cjelini. Svjesna sam kako neke od predloženih mjera izazivaju kontroverze i kako su pokrenule javnu raspravu, čime i jest postignut njihov cilj.

Jedna je od temeljenih gospodarskih i razvojnih poluga kvalitetno i moderno obrazovanje. Kurikularna reforma nije stvar pojedinaca i treba krenuti od toga što je do sada učinjeno. Zato se nadam kako su prijepori vezani za kurikulum završeni. Očekujem njegov skori završetak i eksperimentalnu, a zatim i punu primjenu. Ako je u ičemu nužno postići nacionalni konsenzus, to su upravo područja demografije i obrazovanja.

Ako mi političke prilike u protekle dvije godine nisu omogućile željenu suradnju s drugim sastavnicama državne vlasti, predvidiva stabilnost ove Vlade i otvorenost oporbe za politički dijalog jačaju moj optimizam obzirom na konstruktivnu suradnju svih sastavnica državne politike. Ideološke podjele sve češće zamjenjuje riječ „zajedništvo“ koja je postala dijelom političkog diskursa u Hrvatskoj. Sad se svi moramo usredotočiti na pitanja koja su od životne važnosti za naše građane, posebno za mlade. Institucije Republike Hrvatske, uključujući i Predsjednicu, imat će autoritet onoliko koliko budu služile svojim građanima. Vodeći se ustavnim odredbama, moja je zadaća i dalje biti glas svih hrvatskih građana i integrirajući čimbenik naših razvojnih ciljeva u uvjetima članstva u Europskoj Uniji i NATO-u, kao i suverenističke državne politike, kako u domovini, tako i u svijetu. I tu ću zadaću izvršavati dosljedno, s osloncem na jedinstvenu baštinu naše časne prošlosti i vjerom u bolju Hrvatsku.

Jutarnji, 15.2.17.



Novosti BiH
vrisak iz bih
15.02.2017. | 15:53
Potresno pismo mlade Hrvatice iz srednje Bosne izazvalo veliku pažnju i brojne reakcije: 'Mi svoje križeve na leđima nosimo'


Piše Zoran Šagolj


Mi, ljudi, obično najviše pričamo o onima koji najviše vrište, ali im i najviše odbijamo pomoći", napisala je mlada Kiseljačanka Mia Grgić, studentica Pravnog fakulteta u Zagrebu i buduća doktorandica međunarodnog javnog prava, u svojem pismu u kojemu progovara o situaciji Hrvata u Srednjoj Bosni, a koje je u kratko vrijeme objave na portalu Dnevnik.ba postalo hit na društvenim mrežama.

Pismo započinje citatom Meše Selimovića:

"Bosna je moja velika ljubav i moja povremena, bolna mržnja...", a autorica postavlja pitanje svijetu i Europi:

Od Meše...

"Vrišti li Središnja Bosna dovoljno glasno, toliko da je čuju i najbliži susjedi i daleki oceani i pričaju o njezinom vrisku, ali odbijaju pomoći. Europo, tebe pitam, vrištimo li dovoljno ili nas rane trebaju još jače progutati, duše nam izrezati, da bi ti, Europo, čula?

Svijete, tu je nekad živjelo 500.000 Hrvata. Europo, tu je u četiri godine u krvi nestalo 100.000 očeva, muževa i braće. Gospođo Europo, tu su djeca rasla bez osjećaja za oca, a ti, kao da ne vrište, kao da ne čuješ.

Također će upozoriti da njezinu rodnu grudu 'svojata tko i kad stigne'.

"Dijele nas i odjeljuju oni što Bosna nije njihova, oni koji su 'jednima uzeli slobodu, a drugima vjeru', a ti, Europo, ne čuješ odjek podjele, vrisak od rana što dijele i bole. Gospođo Europo, ovo je zemlja koja je dala jednog nobelovca, koji je rekao da je sve njegovo iz Bosne, koji je napisao da se samim korakom po toj zemlji preporađaš i oslobađaš, a danas ga negiraju oni koji su Bosni oteli sve i vratili je u neko drugo, mračno vrijeme. Bosna još u mraku vrišti, a ti gospođo, ne čuješ", citat je iz pisma.

Autorica se obraća i svojim sunarodnjacima u Hrvatskoj:

"Europo, ovo je zemlja koja je Hrvatskoj dala izbornika koji je hrvatsku nogometnu reprezentaciju odveo do trećeg mjesta na svijetu, a danas ta ista Bosna nije dovoljno hrvatska tim istim velikim Hrvatima. Nikome nije dovoljno hrvatska, osim bosanskim Hrvatima, koji su svoje najbolje poklonili Hrvatskoj. Čujete li ih kako vrište?

Europo, ovo je narod kojeg prvi susjedi ne smatraju narodom, a čuju ga kako vrišti. Oprostite nam vi, veliki Hrvati, što se ne udaramo u prsa u hrvatskom parlamentu, nego živimo svoje živote daleko od svjetovnog cirkusa, koji je vaša scena. Oprostite nam što nismo toliko 'veliki'.

O, oprostite nam vi, veliki vjernici, što naše krunice nisu na retrovizoru, nego za obiteljskim stolom. Ispričavamo se vama, veliki Hrvati, što su nam očevi '91. i '95. ginuli za Hrvatsku, a '92. se vraćali u pakao zemlje na kojoj su odrasli. Oprostite nam i vi, veliki vjernici, što križeve na zidovima držite, jer mi svoje na leđima nosimo.

... do Andrića

Oprostite nam, vi, veliki Hrvati što vrištimo, samo ne po državnim firmama, nego u svoja četiri zida", navodi Mia Grgić.

Za kraj svojevrsnog vapaja iz Srednje Bosne odabrala je riječi Ive Andrića:

"Gospode, koji si nad svjetovima i vladaš i znaš, pogledaj, molimo te, i na ovu brdovitu zemlju Bosnu, i na nas koji smo iz njena tla nikli i njen hljeb jedemo. Daj nam ono za što te dan i noć, svak na svoj način, molimo: usadi nam mir u srce i slogu u gradove. Ne daj da nas tuđin više zlim zadužuje. Dosta nam je krvi i ratničke vatre. Mirnog hljeba smo željni."

Dan nakon objave pisma razgovarali smo s autoricom Miom Grgić. Rekla nam je da ga je napisala više za sebe i da ju je prilično iznenadio odjek koje je ono imalo u javnosti. Da zabune ne bi bilo, reakcije su, tvrdi, redom pozitivne.

– Što sam imala, to sam i rekla, ali više ne bih izlazila u javnost oko toga. Molim vas da me shvatite – poručila nam je Mia Grgić kad smo htjeli doznati više detalja koji su prethodili njezinu pismu.

Slob. Dalm. (15.2.17.)

Post je objavljen 15.02.2017. u 16:35 sati.