Marketing
Tišina tako glasna da ju moraš čuti....
Bila jednom jedna djevojka, nevina i naivna. Radovala se životu, uživala u svakom danu i čekala ljubav. Htjela je sve, ljubav za cijeli život, leptiriće u trbuhu, jake i glasne otkucaje srca. Željela je da joj netko izmakne tlo pod nogama i da ju nosi kao kap vode na dlanu. Da joj čita svaku želju iz očiju, i skida zvijezde s neba. Klišej iz petparačkih ljubavnih romana koje je čitala kad nije učila. To je željela...bajku.
Puno godina kasnije, shvatila je da bajke ne postoje. Da je život nešto drugo, a ne skidanje zvijezda sa neba. Da muškarci ne čitaju želje iz očiju nego čekaju da im kažeš što želiš. Da ju nitko neće nositi kao kap vode na dlanu, i da nikada neće dobiti onoliko ljubavi koliko je spremna pružiti. A bila je spremna pružiti sve. Cijelu sebe, bez ikakve ograde. Svaku emociju koju je osjetila morala je izreći. A nije imala kome jer sa druge strane je bila tišina. Tišina i nerazumijevanje. Ta ju je tišina gušila. Ostajala bi bez daha, i srce bi zastalo, ne zbog strasti nego zbog mučnog osjećaja da nije voljena. To je nešto što ni jedna žena ne može opisati, i nešto što ni jedna žena ne bi trebala osjetiti.
Zato je odlučila pobjeći iz te tišine. Tražila je spas u drugim ljudima, nekim drugim emocijama. Umjesto tišine izabrala je zvukove glazbe, milovanje violine i glasni zvuk gitare. I to je bio jedini način na koji se mogla i znala nositi sa svojim životom. Da nije bilo toga, možda bi našla ljubavnika? Znam, zvuči grozno... ali tko bi ju mogao osuditi? Žena koja nije voljena i usamljena je, spremna je nekad na sve da dobije to zrno ljubavi. Ona za to nije bila sposobna. Ne bi sebe mogla nikad više gledati istim očima da je to napravila. A opet, na neki način, varala je.... onu ljubav koju je trebala možda dati njemu, ali nije mogla jer je naišla na zid, dala je onima koji su bili spremni tu ljubav primiti...I toliko koliko ju je to spasilo, toliko ju je gurnulo još dublje. I iznenada je postala svjesna da se ne može i ne želi vratiti u oklop žene koja sve stavlja na prvo mjesto a sebe zaboravlja...nikada više. I to je bio trenutak kad je stavila točku na svoj brak.
Ta žena sada pije svoju kavu, sjedi sama u dnevnom boravku i razmišlja o svom životu. I smirena je. Jer tišina koju sada čuje je drukčija. Sama je, ali nije usamljena. Još uvijek traži utjehu u zvucima violine i glasnom treptaju električne gitare. Još uvijek ju topli glas podsjeća da mora biti hrabra i da je sve riješivo. I ona još uvijek vjeruje u ljubav, usprkos svemu. U onu ljubav koja se dogodi i promijeni ti kroj...
Jer bez obzira na sve, ona vjeruje u emociju koja se dogodi potpuno slučajno. Vjeruje u to da se možeš zaljubiti u nekog samo zbog jednog "hmm" ili boje glasa. Ili zbog jednog najobičnijeg: "Kako si? Jesi umorna?"
To jednostavno mora biti moguće. Vjeruje i dalje u one nemoguće ljubavi koje ruše sve pred sobom. Koja ne mari za kilometre, i ne razmišlja o preprekama. Bez obzira na sve, i dalje želi da joj netko izmakne tlo pod nogama i čita joj želje iz očiju. I dalje vjeruje u romane i bajke, kao kad je imala 17 godina. I želi strast. Neobuzdanu i divlju strast i sjaj u očima.... i nije važno da li je za cijeli život ili samo za ovaj tren. Život je i onako nepredvidljiv i nitko nije znao što nosi sutra.... ona je odlučila živjeti za danas. I možda sutra... netko je jednom rekao: "Cilj je svemir, pa dokle ide" ...
Jučer je sa smiješkom gledala objave na facebooku, i čestitke za Valentinovo. Ona to nije zvala danom zaljubljenih. Za nju je Valentinovo bio i ostao dan ljubavi. Prema svakome. Prema djeci, roditeljima, prijateljima..ljubav prema omiljenom bendu koji joj je bio slamka za spas. Prema prijateljicama koje su brinule za nju i pitale ju svaki dan kako je.
Prema onom nekom tko je bio kilometrima daleko, a znao je sve ...i kad je bila tužna i kad je bila sretna...i bilo mu je bitno kako se osjeća... Takvi ljudi su bili ono što joj je davalo snagu. Takve ljubavi su bile ono što ju je i dalje pokretalo... Možda onda, uz takve ljubavi i tišina postane ugodna....
V.t.
Post je objavljen 15.02.2017. u 10:09 sati.