Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/carpediem007

Marketing

GLAZBA

Taj dan je mama radila popodne, a nona me čuvala. Imala je probu zbora i odlučila je da je neće propustiti pa me uzela za ruku i uputile smo se prema mjestu održavanja probe, odnosno jednoj prostoriji sa velikim klavirom u kostrenskoj čitaonici. Klavir je bio normalne veličine, ali meni kao djetetu je bio ogroman. Bila sam jedino dijete tamo, svi su mi se oduševili, onako kako se oduševiš malom djetetu. Odmah sam dobila svoju stolicu pored none i bonbone. Naravno da mi se svidjelo ovdje. Bila sam mirno dijete, znala sam se ponašati ''u javnosti'' dok sam doma bila mali hahar. Upravo zbog toga nona je znala da je neću ''osramotiti'' i da će morati doma prije završetka probe. Maestro je lupio prstima po klaviru odsviravši četiri različite intonacije i podigao ruke u vis. Svi su odjednom počeli izgovarati riječi poput ''jama jama jama, ma, me, mi, mo, mu''. Ništa mi nije bilo jasno i gledala sam u čudu. Svi su bili zaneseni, u nekom svom svijetu, a to mi se nekako svidjelo. Nakon kratkog vremena, dirigent je izgovorio naziv neke pjesme pa su svi uzeli svoje fascikle sa notama u ruke i otvorili je negdje na sredini. Dirigent je nakon lupkanja prstima po klaviru, opet tetatralno podigao svoje ruke u vis i svi su odjednom krenuli pjevati. Osjećala sam se predivno, jako mi se svidjelo. Sat i pol je prošlo kao u hipu. Svi su me na kraju pitali da li mi se svidjelo i hoće li me nona opet dovesti pa sam po običaju sramežljivo pognula glavu i rekla ''da''. Bila sam još puno puta s nonom na probama, a sve je to rezultiralo mojom ljubavi prema glazbi. U osnovnoj školi sam pjevala u školskom zboru, onda u srednjoj kratko vrijeme u klapi. Obzirom da u srednjoj školi nije bilo školskog zbora, par godina sam bila bez ''aktivne'' glazbe u svom životu i to mi je užasno nedostajalo. Onda je stigla 2012. godina i početak pjevanja u mom zboru. Opet sam počela disati punim plućima. Sada kada vidim svog trogodišnjaka koji veselo poskakuje u ritmu dječjih pjesmica osjećam valove sreće. Nikad neću dovoljno zahvaliti svojoj noni koja me ''uvela'' u svijet glazbe. Ne znam svirati nijedan instrument, ali ni za to nikad nije kasno.

Post je objavljen 14.02.2017. u 10:47 sati.