Ja kažem da sigurno bolnije nije nego sada dok prošlost nosiš.
Što se to dogodilo da smo kakvi smo?
Nismo ubili „ali“-a?!
Prihvatili smo ocjenjivanje, prcjenjivanje, kalkuliranje a izgubili spontanost koja je jedina u stanju „ali“-a ubiti, prošlost otpustiti.
Greška koju mnogi čine je ta da bi rado zaboravili prošlost koja je u većini bila lijepa izuzev jednog trenutka koji im je poništio dane i dane „sreće“ i uživanja.
Poistovjećivanje uživanja (života u strasti) i ljubavi je ono što muči sve koji tu razliku ne prepoznaju.
U sljedećem postu bit će govora upravo o „Ljubavi i sreći" koji su vječni - neovisni o stanju tijela, duše odijela.
Do tada promisli o neznanju kojim se nepotrebno opterećuješ.
Na kraju pitajte se: „Koje su najbolje godine i odgovori ove sada!!, i vjeruj ako hoćeš život da uživaš u sada.