Valentinovo, ili dan zaljubljenih. Pitah se što napisati a da ne bude banalno? I kad već htjedoh odustati od nauma, ta i onako ne znam što je ljubav, stiže „deus ex machina“, kako bi rekli stari Latini.
Od mlađe snahe dobih jučer e-poštu s tri slike, tri stranice iz bilježnice mog osmogodišnjeg unuka. Domaća zadaća ili kako bi se to danas reklo uradak, možebitno na zadanu temu za Dan zaljubljenih.
Učini mi se simpatičnim za ovu prigodu pa poslah e-poštom upit snahi da li autor priče dozvoljava da je objavim na svom blogu. Nakon nekog vremena stigao je odgovor:
„Unuk kaže da možeš objaviti. Sva sreća nije tražio novac za autorska prava :-)!“
Pa kako dobih odobrenje odlučih da sastavak objavim.
Ah, ta ljubav!
Bio jednom jedan dječak koji je cijeli svoj život bio zaljubljen u jednu curu. A kad je odrastao oženio se sa njom. Sretno su živjeli dok se jednoga dana nije dogodila svađa oko nekakvih izbora. Samo da znate mene boli briga za te izbore ali vratimo se mi na onu drugu temu.
I tako su se oni posvađali zato što je ta žena glasala za jednoga, a taj dečko za drugoga. Žena je bila dosta uspješna u toj svađi ali muž nije popuštao. Ali na kraju je ta žena postala toliko dosadna da se muž nakraju (jedina greška, op.s.c.) odlučio za rastanak. Muž je tek sad vidio što znači prava ljubav. I na kraju su se razveli i tako živjelo dobrih 10 godina. Znam, znam, znam da nisam trebao napisati tako strog sastavak ali poslušajte do kraja ovaj sastavak jer će vam se svidjeti dobro, dobro vratimo se na taj sastavak. I tako ali nakon 10 godina muž i žena su se pomirili i opet postali muž i žena.
Na dnu posljednje stranice potpis učiteljice i jedna riječ „Bravo“!
P.S.
Sastavak me podsjetio na prošlogodišnje ljeto. Unuk i njegov zec kojeg je dobio za rođendan i neizmjerno ga voli, boravili su s bakom i djedom u Biogradu (o tome pisah na blogu). Kad su roditelji došli po njega da ga vode kući, baka ga je nagovarala da zeca ostavi kod nas obzirom da su se oni selili u novi stan pa bi im zec bio na teret. Nije htio pristati.
Pokušala je mitom:
„Ako ga ostaviš dat ću ti 50 kuna.“
Unuk je čučnuo pokraj zeca, pogladio ga i rekao:
„Neću, ljubav nema cijene!“
I zec je otputovao s unukom.