Evo me na prašnjavu putu,
u ruci baulić moj,
pogubila sam usput
bisera nemali broj.
Ključeve izgubih davno
kad ono bješe oluja,
u neopreza trenu
pustih da nosi ih struja.
Prođoše burni dani,
vjetrovi olujni stali,
u zavjetrini tihoj
pronađoh ključić mali.
Sačuvah barem ono
darova Tvojih malo
što je na kraju puta
u škrinjici ostalo.
Bisere ulažem marno
sve po naputku Tvom,
bilanca moga žića
sva je u kovčegu tom.
Post je objavljen 12.02.2017. u 16:36 sati.