napisano: 10.1.2017. u 10:43h iz 10. poetsko-prozne zbirke koja izlazi ovih dana:
OČI PUNE ZVIJEZDA
Sa sjevera opet dolaze čudni vjetrovi, poezija se kristalizirala na srcu, a ja opet mislim na tebe.
Na tren se podijelim na svjetske trendove, a onda opet zavlačim ispod uvelog lišća koje bespomoćno leži na livadi i bez prašine životnog ciklusa dogorijeva u tišini gdje ni ptica nema.
Tijelo živi, duša je pokrivena bijelim kristalima sinoćnjeg snijega i dok se okrećem na desni bok, daruješ me plavim pogledom istinskog života.
U zadnjem danu mjeseca siječnja zaustavit ću opet srce, jer je tog dana u Nebo otišla njena duša, a bijeli kristali sinoćnjeg snijega ostavit će neizbrisiv otisak na duši – čudna sam sebi u sebi, ali je još čudnija ova pjesma koja se izvila ispod bijelih kristala sinoćnjeg snijega.