Pa, obzirom da me nije bilo na blogu više od pola godine, imam štošta za ispričati.
Sjećate se Filipa? Onaj krasan dečko koji me simpatizira, i ja njega, ali to je bilo godinu dana platonskog odnosa? E, taj seronja. Pozvao me k sebi u stan, prvi put. Ljubili smo se. I onda sam se JA ustrtarila (to mi se nikada nije dogodilo) i pobjegla kući. Ostavila sam ga s erekcijom. Naravno, on je to podnio muški i čiča miča. Opet, kako to biva, dođe mi na radno mjesto i ja se zaljubim. Obeća mi ručak (izračunala sam, do danas mi je obećao barem 50 ručkova), i ne javi se. Klasika. Ja sam se najela već jer sam znala da ću ostati gladna ako ću čekati njega. I onda ga sretnem. Naljutim se i prekidam svaki kontakt s njim. A onda ga sretnem u kafiću. Šalje piće. 1,2,3 i pijana sam.
On čeka da postanem nesposobna za svađu pa dolazi i sjeda na naslon mog dvosjeda. Prijateljica tipka po mobitelu i tako nam daje malo privatnosti. Smješka mi se i priča neke gluposti koje nemaju apsolutno nikakve veze s ičim, ali smješkam se nazad. Gotovo je, nisam više ljuta, nemrem. Pa da vidite taj osmijeh, znali bi zašto.
Pitam ga da se nađemo kasnije i da želim doći k njemu a on me moli da odgodimo za sutra jer je imao loš dan i neće biti dobro društvo. Pristanem.
Idući dan popijem. Pa još jednu. Pa na putu do njega stanem na još jednu. Dođem k njemu i on mi toči još jednu. Gotova sam. Ali i dalje imam tremu pored njega. Strašno, kao tinejđerica. Netko ga nazove i on se nasloni na kauč. Poslovno je. U 21h navečer. Iskorištavam priliku stavljam glavu u njegovo krilo, podižem noge na kauč i gledam TV. Nemam pojma što sam gledala, bitno je to da sam mu se uvalila u krilo. Čekam da poklopi. Na sebi imam sivu haljinu ravnog kroja. Nemam grudnjak. Imam samostojeće čipkaste čarape boje kože i iste takve gaćice. On me mazi po boku i podiže haljinu. Ja (se) i dalje (pravim da) gledam TV. Krepaj, znam da ti se sviđa. Završava razgovor.
I onda se okrenem njemu. Ljubi me. Uzima moju ruku i vodi ju prema mojoj pici. Kružnim pokretima mi ju masira i onda miče svoju ruku. Gleda me u oči. Želi da se diram. To ga pali. Može. I ustajem, sjedam mu u krilo, i ljubimo se. Dira me po bedrima i guzi, i onda naprijed. Ja se nagnem malo unazad da mu bude lakše, a on opet uzima moju ruku, ovaj puta ju samo ostavljajući tamo, kao naredbu. Diraj se. Može. Pomaknuo mi je gaćice i stavlja prst, pa dva. Podbočim se još malo da bolje vidi. Znam da voli gledati. Izgledam kao da sam na ginekološkom pregledu. Sve je to divno i krasno, ali ja želim kurac. Pa kada osjetim da sam dosegla vrhunac "podmazivanja", uspravljam se i otkopčam njegove hlače. Stavim ruku unutra i zadovoljna sam. Ne mogu dotaknuti prste kada ga obujmim. Velik je. Njami. A on... On uzmakne.
- Ne mogu...
- Možeš... - Kažem, misleći da samo priča gluposti.
- Ne, ne... - Uzmakne.
U šoku sam. Gledam ga opet i ne slušam. Pokušavam doći do njega ali on zakopčava hlače. Samo tako.
Pijana sam k'o guzica, i briznem u plač.
- Koji kurac?! - pitam ga kroz pijane suze povrijeđenog ega
- Da si mi došla prije pola godine, povalio bih te. Ja bih tebe tu na stepenicama. Na stolu tamo na poslu. Pogledaj se. Kada izađeš ću triput udariti glavom o zid kakvu sam to curu odbio, ali ne mogu. Ti nisi takva. Postala si mi draga. Uvukla si mi se pod kožu, i ne mogu. - glasio je njegov monolog, od riječi do riječi.
- Sramim se. Upravo si me cijelu ispregledao i onda me odbiješ. Užas. - Projecam
- Ja se trebam sramiti. - Uvjerava me. Bezuspješno. Vraćam gaćice na mjesto i tražim cipelu. On ju uzima i govori da ne idem. Naravno da idem! Ustajem i plačem, ne nogu vjerovati. Godinu i pol dana. I odbije me. On me isprati do vrata i par puta me poljubi. Okrenem se i odlazim. I prekrižim tog čovjeka za cijeli život. Što li je to bilo, nemam pojma. Zašto? Nemam pojma. Ali eto, neki odnosi valjda trebaju ostati platonski, ili nikakvi.
Možda ima nekakvih problema sa seksom ili neki kompleks ili možda ima nekoga, ne znam.
Ali znam jedno. Više mi taj njegov osmijeh nije šarmantan. Sada mi je ljigav, proziran i odbojan. Lažan.
Eto, Filip. Barem znamo na čemu smo. Na ničemu.
Misao dana: Sve je relativno.
Post je objavljen 08.02.2017. u 17:26 sati.