Mi ljudi ne raspravljamo samo o onomu o čemu nešto i znamo nego i o onomu o čemu „pojma neZnamo“?!
„Svi leptiri bi da smo – nitko gusjenica da je!“
Čitam – slušam razno-razna lamentiranja nad izgubljenom srećom i ljubavlju kao da su to stvari a ne stanja.
Sve nešto, svi imaju neke svoje recepte za sreću, uspjeh u ljubavi, a kad tamo to „veze s vezom nema“.
Cijeneći trud svih koje ta stanja duha i tijela interesiraju dajem svoj skromni doprinos raspravi na temu „Sreća i ljubav“.
Da bi govorili o tim pojmovima prethodno trebamo ustvrditi što sreća i ljubav nisu:
Sreća nije: Dobiti na lotu, bingu, tomboli, naći nešto što želimo a naše nije. Nije sreća ni nogu slomiti, iz jurećeg automobila ispasti, povišicu dobiti, modricu ispod oka zaraditi, sebi udovoljavati, drugima pakostiti, zahvalnost očekivati, . . .
Ljubav nije: Strastima svojim udovoljavati, voljeti nekoga ne znači i ljubiti ga, željeti nekome svu sreću ovoga svijeta, ljubav nije romantika niti romansa, lebdjenje na oblacima sreće, ljubav ne možeš čuvati za sebe, u svojim očima u duši, u ljubav se ne vjeruje, nije zanos, nije žar.
E pa sada kad znamo što sreća i ljubav nisu recimo što to one jesu:
Sreća je stanje duha – duše koja nije ovisna o stanju tijela (duše odijela) te može trajati godinama – sve dok je duša u tijelu za razliku od udovoljavanju tijelu (duha odijelu) koje je treptavo i kratkotrajno. Može trajati od nekoliko trenutaka pa do nekoliko dana, eventualno mjeseci. To je ta razlika sitna ali vrlo bitna.
Hajde već jednom reci mi sreća što je?!
Zato je veoma vrlo mnogo bitno i važno koga za Gospodara biram/o.
Biram Onoga koji je u svemu naj-naj i koji obećanja Svoja ispunjava!
Boga dž.š. za svog Gospodara biram.
Ako sam udovoljio zahtjevima Njegovim tu nema govora o nestašicama, udovoljio sam sve i svakoga, moja sreća je neprekidna i trajati će sve dok sam živ.
"Ljubav je kada vršiš volju Ljubljenog kao svoj slobodan i ne uznemiren izbor!", bez kamate i ne na rate.
Zapamti volju Ljubljenog, ne svoje želje strasti svoje. (Svaka strast sigurno te vodi u propast).
Ljubav je vječna samo mi je neredovito konzumiramo.
U ljubavi vrijedi pravilo da: "Tko više daje vise prima".
"Tko je više primio od njega će se više tražiti!"
Eto što su sreća i ljubav i zašto nisu sve ono što u uvodu rekoh.
„Vrhunac ljubavi je život dati za Ljubljenog!“
Kako ne postoje dvije Istine, tako ne postoje dva recepta za sreću i ljubav.
Recept je Jedan, viđenja je više, upravo zato što ne posjedujemo potpuno znanje.
Sada kada ti je znanje upotpunjeno u slobodi biraj koga i komu ćeš služiti i čiju volju vršiti!
Ljubite jedni druge kao što ja ljubim vas! – Služite jedni drugima kao što ja služim vas!
Pouka: "U neznanju blaženstvo ne traži, tamo ne stanuje!"