Pregled posta

Spin doctor / O školskim odorama

Gradonačelnik B. svjestan je skorašnjih izbora. Svjestan je i da iza sebe ima promašenih i manje promašenih projekata, a isto tako i glasina, manjih i većih, pa i onih koje mu ne daju spavati. Na kasnonoćnom sastanku u krugu najužih i najodanijih suradnika on traži preokret priče. Traži nešto što će odjeknuti u medijima, pa i ne toliko medijski koliko u ljudima. Nešto što će letargičnog i neinteresnog, a time i nezainteresiranog izbornog igrača iz redova građanstva potaknuti da zaokruži baš njega. Sastanak je najavljen tako da su svi prisutni već unaprijed znali o čemu se radi i ispitali za to zadužene svoje ljude. Na stolu ispred svakog sudionika bio je uredan nepredebeo fascikl i mobilni telefon te kemijska olovka.

– I? – pitao je gradonačelnik.

Pogledali su se međusobno; bojeći se narušiti reputaciju možebitnom krivom ili glupom idejom – nitko nije želio nastupiti prvi. U to se javi njegov stari kadar, zapravo kadar iz njegovih navodno bivših redova, nazovimo ga, također, gospodin B.

– Mislim da si već jako puno napravio s osiguravanjem knjiga za školarce! – puknuo je kao iz topa. – To ljudi pamte. I zahvalni su zbog toga.

Ostatak prisutnih samo je kimao glavom i čulo se tu i tamo pokoje „Da“ odobravanje. Kao da im je kamen pao sa srca kad je gospodin B. prekinuo tišinu.

– Drago mi je da tako misliš B., ali nismo tu da procjenjujemo koliko građani pamte, nego da ih upregnemo za još jedan mandat. Mislim da je to svima jasno? – pogledao je prisutne svakog ponaosob.

Svi su kimnuli glavom.

– Mislim da je najsigurnije da zavrtimo priču sa sportom. Sport je svima drag, pogotovo kad su dobri rezultati, a dobri rezultati traže dobru bazu, a mi je možemo osigurati nekim sredstvima. Recimo, možda, da napravimo svakom zagrebačkom kvartu workout poligon? Nije to velika lova. Gledao sam Ruse na YouTubeu, čovječe šta oni rade, čak se i neka natjecanja organiziraju. Pa zamislite kako bi bilo dobro svake godine napraviti gradsko workout natjecanje? Ljude bi to ponijelo. – ohrabrio se M.

Svi su opet kimali glavama.

– Ne znam. Nije mi dovoljno eksponirano. Ne možemo to napraviti samo za građane... – rekao je gradonačelnik.

– Ne mora to biti samo za Zagrepčane, možemo napraviti internacionalno natjecanje. Pa Amerikanci, pa Rusi, a mi opet kao nesvrstani, kao spajamo nespojivo i tako... – rekao je M.

– Hm, nije loše ni to, ali fali mi tu neka šira komponenta. Malo je sportaša u gradu. Ajmo u smjeru nečeg socijalno osjetljivog što će zahvatiti mnogobrojniji sloj društva. Nešto na što će svi reći – jebiga, to je naš gradonačelnik, on misli na nas, on je dobar, on je osjetljiv na sve društvene skupine i slojeve, pa što ako gradi fontane i mostove po Miramarskoj. – završio je gradonačelnik.

– Ako smijem ja. Imam nešto baš iz tog spektra... – rekao je gospodin L.

– Naravno, L.

– Ovako... – napravio je veću pauzu gospodin L. – Da uvedemo školske odore?

Većina prisutnih je prasnula u smijeh. Gradonačelnik se suzdržao. Bio je stari lisac i poznavao je L.-a dugo vremena.

– Ne pratim te.

– Stvar je zapravo – jednostavna. Uvedemo školske odore prema Amerima ili Englezima i to predstavimo kao zaštitu djece slabijeg materijalnog statusa od bullyinga u školama, ravnopravnost školskog sustava, usredotočenost na jednakost i isticanje samo znanjem, a pozovemo se na pozitivne prakse gotovo svih europskih i svjetskih država i gradova i škola.

– Neki bi to mogli shvatiti kao nametanje... – rekao je gradonačelnik.

– U tom i jest stvar! Pošaljemo to kao dopis u škole, neobavezni, i zatražimo mišljenje svakog roditelja, sve to skupimo i vidimo. Ako prođe, idemo s tim u kampanju i svatko tko se usprotivi bit će protiv izjednačavanja jasnih materijalnih razlika među učenicima, manje socijalno osjetljiv i protiv isticanja znanja u prvi red.

– Uuuu, sve mi se više sviđa... Što kažete vi ostali? – pitao je gradonačelnik.

– Da, odlično! – potapšao je gospodin B. po leđima gospodina L.

I ostali su euforično nadograđivali priču.

– Mogli bi reći i da su kute off i podsjećaju na socijalizam, a odora nešto novo što će pojačati zajedništvo učenika!
– I mogli bi reći da ćemo na taj način smanjiti financiranje skupe odjeće roditeljima!
– Da, nije bitno odijevanje nego znanje!

Jedino je gospodin P. bio malčice zabrinut. Gradonačelnik je to primijetio i pitao ga za mišljenje.

– Mene brine hoće li netko od oporbe možda izvući nešto što nije dobro za nas.

– Na primjer? – pitao je gradonačelnik.

– Pa, ne znam, evo, da se socijalne razlike ne mogu zamaskirati, da zašto ne radimo svoj posao kako treba, pa da se ne moraju maskirati...

– E, pa to je već pitanje vlade. Boli nas briga, samo ćemo prebaciti lopticu. Pa nismo mi ti koji vode politiku države...

– Da, ali mi smo zaduženi za grad. A u istoj smo državi. I dio smo te, u njihovim glavama iste vrhuške. Ili npr. tko će klincima osigurati cijeli set od nekoliko istih majica, košulja, suknji, hlača...

– Imamo li tu lovu, S.?

– Naći ćemo... – rekao je S.

– Vidiš? – okrenuo se gospodinu P. – Onda fino u dopisu istakni da će grad financirati odore. Nazovi to ne dopisom, nego inicijativom... Mi smo to inicirali. Pa da vidimo tko će biti protiv. Naravno, posebno upute ravnateljicama i ravnateljima, oni će znati dalje... Baš ti je jebena ideja L. To je to ljudi, jednostavne ideje su put do uspjeha! – zagrlio je L.-a.

– Seksizam? Ima cura koje neće nositi suknjice... – bio je ustrajan gospodin P.

– Pa nek' nose hlače, dajmo im na izbor. Dečki će imati hlače, što misliš koliko će curica njihove dobi tražiti hlače u ženskoj odori? – rekao je gradonačelnik.

– Ma da, pa nek' se zna tko je muško, a tko žensko! – rekao je B.

– Upravo tako! – rekao je gradonačelnik.

– Samo da ne bude odar za nas, a ne odora za klince. Netko bi mogao spomenuti i socijalizam i komunizam.

– Ej, P. previše razmišljaš, opusti se! – razgaljeno je rekao gradonačelnik. – Ekipo, za deset dana idemo s novom akcijom, pripremite se. Nego, jel' radi što večeras? Hoćemo buditi Robija da nam spremi nešto?

– A što ćemo s odorama? Šivanje? – pitao je gospodin L.

– Puhhh, pa ti kao da ne znaš da imamo ljude za sve. Ajde, to ćemo za večerom, znam jednog... – rekao je gradonačelnik i grleći gospodina L. krenuo iz prostorije.

Post je objavljen 05.02.2017. u 22:43 sati.