Fotoaparat je odličan detektor ljudskog karaktera. Naime, kad god se u nekoga uperi fotoaparat, ta osoba odmah otkrije svoje pravo lice; ili je indiferentna, ili agresivna, ili nešto između.
Međutim, po sličnom principu fotoaparat može poslužiti i kao vrlo dobar alat za otkrivanje lažnih prijatelja. Kako? Vrlo jednostavno.
Pitanje (ne)povjerenja
Kad se nekoga smatra prijeteljm, onda bi se od takve osobe prevnstveno očekivalo povjerenje. Međutim kada taj netko na samu pojavu fotoaparata počne iskazivati izrazitu odbojnost i nepovjerenje, to je onda znak da se radi o lažnom prijatelju. Pogotovo ako ovaj počne s jedne strane raspredati priče tipa "tko zna gdje bi to moglo završiti", dok s druge strane ima gomilu vlastitih fotografija na društvenim mrežama unatoč tvrdnjama kako se zapravo "ne voli slikati".
"Se*eš, a dobri smo si!" sindrom
Kad čovjek nema foptoaparat kod sebe, sve je normalno po pitanju ophođenja sa "prijateljima". No kad ima fotoaparat kod sebe, ti isti "prijatelji" automatski već u startu počnu bulazniti o paparazzima, voajerima, pedofilima, narušavanju privatnosti i sličnom, ili pak krenu sa zajedljivim i provokatorskim pitanjima tipa "Jel' snimaš sise i guzice po tramvajima?".
Dvostruka mjerila
Najčešća je situacija kada netko protestira ako ga hoće snimiti prijatelj (često uz ono "kak se on/a ne voli slikat"), ali nema ništa protov toga da ga snimi neki fotoreporter, (štoviše, još se i gura) da bude u novinama ili televiziji...
Post je objavljen 05.02.2017. u 19:05 sati.