Goriš li, već dogorijevaš svječica
a nujna si mi sjećalica..
Gledam, Tvoj žižak ljupko se rumeni
pa se iskri, i kratko jednom zaplamti
ko za stidljiv pozdrav meni. . .
A taj plamenca trag
mojem srcu tako drag
kad ja još ostah tu
samotnjak na svjetlu
Sad, tračak žara je sjećanje
na zajedničke dane prohujale,
a prohujalo vrijeme bijaše življernje
jedino kojega smo imali,
imali pa dotrajali
kao šaro mirisno cvijeće
karanfil, zumbul, lala
te i grličica mala
zgledajući snijeg u proljeće
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz Zbirke Zvjezdice nas gledaju
Post je objavljen 05.02.2017. u 15:45 sati.