Kroz moj život prošlo je mnogo ljudi, ali nekako od svih njih, mislim da su me dvije osobe najviše obilježile.
Prva je moj bivši dečko, moj prvi dečko, moja prva ljubav. On moja, ja njegova. Prošle su skoro 4 godine otkako više nismo zajedno, ali on iz nekog razloga i dalje ne diže ruke od mene, a ja i dalje ignoriram, jer nemam želudac više za to.
Druga osoba je dečko kojeg sam voljela od prvog trena kad sam ga vidjela, cijelu svoju prvu godinu faksa i još duže. Dečko koji mi nikad nije bio dečko, a bio je mnogo više od puno ljudi koji su prošli kroz moj život. Sad imam dečka, najsretnija sam osoba na svijetu s njim, predivan je i predobar prema meni, no eto, danas sam čitala stari dnevnik i odlučila napisati post o njima, njima koji su toliko obilježili moj put prema osobi koja sam danas.
Moram priznati, Carrie i ekipa su se prevarile kad su rekle da postoje dvije velike ljubavi na ovome svijetu.
Oni su M. i P.
M.
Bila sam klinka. Taman sam završila drugi srednje i mislila sam da sve znam. I onda sam ga upoznala na moru i sve se nastavilo doma. Na trenutke želim da se nije nastavilo, ali na trenutke mi je drago što je. Naučila sam što ne želim. U vezi. Od dečka. Što ne želim u životu. Stvarno se trudim ljude pamtiti samo po dobrome, no njega ne mogu. Uvijek ono loše izađe prije dobrog. Dobro je gotovo izblijedjelo. Jedino dobro što pamtim je 30+ ruža koje su završile u dvorištu (kroz prozor) 2 i pol sekunde nakon što smo prekinuli. U životu nisam sanjala da ću od neke osobe, neke koju sam voljela toliko koliko sam voljela njega, čuti sve što sam čula od njega. Sve o tome kako sam mu prepreka na putu do ciljeva, kako mu smetam, kako bi volio da se nikad nismo upoznali, kako mu je žao što smo se ikad spetljali. Volim misliti da sam ipak ispala bolja osoba od njega u cijeloj toj priči. Drago mi je da nakon toliko vremena mogu reći da je nebitan. Da me više ne boli. Da me ni ne zanima gdje je, što je i pati li još uvijek. Jer, koliko god to ružno zvučalo, zaslužio je. Sve što ga snađe je zaslužio. Nekada sam ga voljela. Usprkos svemu što mi je radio. Voljela sam ga. Jako. A sada mi se čini kao da je to bila samo grozna noćna mora. I sretna sam da sam se probudila.
P.
Voljela sam. Voljela sam dan kada sam ga upoznala. Iako je bilo trenutaka kada sam proklinjala taj dan i žalila što se dogodio, često sam ga voljela. Voljela sam i to što sam upravo s njim proživjela neke nezaboravne trenutke. Neponovljive stvari. Voljela sam i to što sam nakon 8 i pol mjeseci svaki put kad bih ga vidjela imala osjećaj kao da ga vidim prvi put. Voljela sam što sam s njim mogla biti pijana, trijezna, mamurna, uplakana, u PMSu, tužna, sretna, živčana. Voljela sam što je sve to shvaćao. Voljela sam i to što nikad nisam odustajala od ideje o nas dvoje iako mi je davao povoda za to. Voljela sam i to što mi je u trenucima kada sam odlučila otići, dao povoda da ostanem. Voljela sam kad mi je dopustio da mu diram kosu iako je nosio tonu gela. Voljela sam ga savjetovati oko frizure. Oko prijatelja. Voljela sam spavati s njim zagrljena. Voljela sam ga držati za ruku iako sam ju dugo skrivala u džep. Voljela sam što je uvijek znao kako ga gledam iako me nije ni vidio. Voljela sam s njim gledati najgluplje filmove koji postoje. Voljela sam s njim razgovarati otvoreno o svemu. Voljela sam ga slušati kada mi je pričao o prijateljima. Voljela sam što je želio igrati kompjuterske igrice sa mnom iako mi nije išlo. Voljela sam njegov stil. Voljela sam izlaziti s njim, voljela sam osjećaj koji je budio u meni. Voljela sam sebe dok sam bila u njegovom društvu. Voljela sam. Ali više ne. Sada kada gledam na to, na to što sam radila, sebi, njegovoj bivšoj/sadašnjoj/tadašnjoj (nisam sigurna ni da je to riječ) curi, mrzim to! Mrzim svo to vrijeme. Mrzim što više ne mogu čuti pjesmu nothing else matters. Mrzim što ne mogu pogledati glup film ili tekmu bez da se sjetim tebe.
Sretna sam što sam prešla preko svega toga. Sretna sam što su na njega ostale samo lijepe uspomene. Sretna sam što su me naučili što želim od dečka. Što želim u životu. Što želim od sebe.
HVALA VAM.
Post je objavljen 03.02.2017. u 19:00 sati.