Jučer je u Zagrebu u 85 godini života preminuo istaknuti intelektualac Predrag Matvejević. Rođen 7. listopada 1932. u Mostaru, spadao je među najprevođenije hrvatske književnike u svijetu. Njegovo možda najpoznatije djelo “Mediteranski brevijar”, prevedeno je na 23 jezika.
'Kruh naš' je dobio uglednu nagradu De Lollis. Kratki izvodi iz objavljenih članaka o toj knjizi (priredio i preveo s talijanskog Milivoj Telećan) pokazuju kako su talijanski listovi ocijenili najnovije Matvejevićevo djelo.
‘Samo je piscu kao što je Predrag Matvejević – koji nam je prije tridesetak godina podario svoj povijesni, genijalni, nepredvidljivi ‘Mediteranski brevijar’ – moglo pasti na pamet da napiše povijest kruha, svojevrsnu metaforu mudrosti i nade, prateći brojne staze što ih je čovjek prevaljivao počesto uz jad i goleme napore. Pripovijest o kruhu, koju Matvejević razlaže u ovoj knjizi, prepuna je mudrosti i poezije, umjetnosti i vjere. A i okus i miris kruha povezan je s uspomenama.’ (Domenico Nunnari, Gazzetta del Sud, 23. listopada 2010)
Pred dvije godine su Zdenko Jelčić i Enes Kišević u zagrebačkom KIC- u čitali djelove iz knjige Kruh naš... potaknuta ljepotom Predragova štiva napisah pjesmu...
U vrtlogu vječnosti,
u klupku vremena
titraju riječi
bez poruka,
bez pravila,
bez zakona,
bez zakulisnih igri
i skrivenih podlosti.
Riječi,
kruh naš svagdašnji,
svetost trenutka
nas odnosi
u visine svijesti,
u čudesnost osjećaja,
bezimenih,
postojanih,
iskustvenih.
Kruh i tijelo,
božanska zbilja,
riječ u odmaku od istine
lutanje bez oslonca
u trenutku,
bez porinuća
u srž postojanja.
Bez iskoraka
u žrvanj nemilosrdnice zbilje
život postaje prevara ljepote.
Molitva kruhu,
čvrsto uporište
u krhkoj opni trenutka,
stvarnost,
svjedočanstvo snovitosti,
na graničju iluzije i jave
život.