Zamahom krila na raskrižju sjever-jug,
okna prozora ledom ušlinga,
pera, paperja,perca, pa i poneka zvijezda
iz preleta toga,
lelujajući, grleći zemlju, zamrznu se.
Utisnem stopu svoju u tu mrzlu ljubav,
prtinu* isprtim klizajuću,
otisak zaledim na mjesec i frtalj**
čekajući strpljivo da snjezi,
Labudom južnim i jasenkom,
tragove moje izgore,
iz leda, u lokvicu, u crnicu, u prah,
u zviježđe labuda,u plavičasti miris cvijeta vilinskoga