Sve ove Disneyeve bajke ne štete samo djevojčicama kojima ih pričamo, štete i dječacima. Dok djevojčice čekaju princa na bijelom konju, i najčešće dobiju magarca (čak ni konja), dječaci misle da su prinčevi na bijelom konju koji trebaju naći princezu.
xy broj puta u životu sam srela takve dječake koji misle da me moraju spasiti od zle vještice, osloboditi me iz tornja, poljubiti me da se probudim... ali ne, ja sam kraljica, a ne princeza. Mene ne treba spašavati, sa mnom treba živjeti i vladati kraljevstvom. Dječaci zabriju da smo mi samo njih čekale, da nismo ništa pametno radile u životu i, zapravo, dok njih nismo upoznale nismo ni imale život, i sad bi im se trebale klanjati i slušati njihove želje, jer, oni su došli, oni su nas pronašli... bljuv! Dečko, probudi se, ne živiš u bajci. Danas svaka osoba ima svoju prošlost, sadašnjost i budućnost, prihvati to ili prošeći.
Tako da i djevojčice i dječaci jednako nadrapaju. One dobre čekaju prinčeve, a oni dobri dobiju vještice (koje možda nekad jesu bile princeze, ali svašta se dogodilo između).
Ima i još jedna stvar koja mi nije jasna. Kad se nađem na nekom obiteljskom skupu i onda me pitaju gdje mi je druga polovica
Hej? Halo?
Kakva druga polovica, ja nisam na polovice, ja sam jedna cjelovita osoba, u jednom dijelu. Isto tako trebam čovjeka koji je jedan, a ne polovica koja traži drugu polovicu. tako da budemo dvoje u vezi, u zajednici, nazovi to kako hoćeš, dva tijela i jedan život (zajednički, po mogućnosti, inače nema smisla). E, to je onda bajka... 


Post je objavljen 02.02.2017. u 16:40 sati.