Koje kompetencije učitelji 21. stoljeća trebaju razvijati kroz cjeloživotno učenje? O čemu trebaju promišljati, trebaju li odgovarati na pitanje „Što će se (ili što trebam) poučavati?“ Koliko su kompetencije učitelja/odgajatelja povezane s razvijanjem autonomije kod djece rane i predškolske dobi? Može li se, kako ističe autorica Slunjski, bez unutarnjih pomaka u vrijednostima ljudi, njihovim stajalištima i načinima razmišljanja, a s tim u vezi i s promjenama njihova ponašanja i načina rada, govoriti o profesionalnim kompetencijama odgajatelja ili o razvijanju ustanova u organizaciju koja uči? Učenje u organizaciji koja uči podrazumijeva osvještavanje vlastitih i tuđih točaka gledišta, stajališta i mišljenja te učenje putem zajedničke rasprave s drugima. (Slunjski,2006)
Autori članka, (Lončarić, Pejić Papak, 2009) navodeći temeljne nacionalne i europske dokumente o kompetencijama koje učitelji trebaju razvijati kod učenika, ističu kako je došlo do promjene u pogledu na pristup i način programiranja odgoja i obrazovanja (nove paradigme odgoja i obrazovanja (Previšić, 2007) te se naglasak stavlja na razvoj kompetencija učenika te na traženje odgovora na drukčije pitanje koje glasi: "Što učenik treba znati i može znati, koje vještine, sposobnosti i stavove treba i može razvijati? ".
Autori su nas upoznali s pregledom europskih i nacionalnih politika na području obrazovanja učitelja, kompetencija i kvalifikacija općenito te raznih zahtjeva koje pred učitelje postavlja suvremeni kurikulum s detaljnim opisima učiteljskih kompetencija.
Analizom svih navedenih elemenata formuliran je prijedlog kompetencijskog profila učitelja koji, predlažu autori, može potaknuti na „promišljanje o sadržaju i strukturi stručnih kompetencija učitelja“, kao i potaknuti „širu raspravu o jedinstvenim kriterijima obrazovanja učitelja i kompetencijama na razini programa učiteljskih studija.“ (Lončarić, Pejić Papak, 2009).
Kao osnovno polazište izrade kompetencijskog okvira autori ističu pružanje analize stručnih poslova i zadataka koje će učitelj obavljati, jer u usporedbi s drugim strukama po pitanju kompetencija, mnogi će se složiti, učiteljska struka ima dodatnu dimenziju. Od učitelja se očekuje kompetentno poticanje razvoja kompetencija učenika.
Iz tog je razloga, navode autori, iznimno važno pri profiliranju učiteljskih kompetencija razmotriti temeljne nacionalne i europske dokumente o kompetencijama koje učitelji trebaju razvijati kod učenika, a to su: prijedlog "Nacionalnog okvirnog kurikuluma za predškolski odgoj i opće obvezno obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi" (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa,2008), "Key Competences for Lifelong Learning — A European Reference Framework" (The European Parliament and the Council of The European Union,2006), dokument "Improving competences for the 21st Century: An Agenda for European Cooperation on Schools" (Commission of the European Communities,2008), i brojni drugi.
Kao najvažniji iskorak, prijedloga nacionalnog okvirnog kurikuluma (2008) autori navode njegovo polaženje od pristupa utemeljenog na kompetencijama učenika. Kompetencije se pri tome određuju kao znanja, vještine, vrijednosti i stavovi pojedinca.
Kompetencijama se smatraju sljedeći elementi: znanja i razumijevanje (teorijsko znanje u akademskom području, kapacitet za spoznaju i razumijevanje), znanje o tome kako djelovati (praktična primjena znanja u određenim situacijama), znanje o tome kako biti (vrijednosti kao integralni elementi načina opažanja i življenja s drugima u društvenom kontekstu). (Tuning, 2006,5;u:Vizek Vidović, 2009, 34)
Okvirni kompetencijski okvir kako ističu autori, strukturiran je prema područjima profesionalnih aktivnosti i razvoja. Obuhvaća četiri područja razvoja s grupama kompetencija, kompetencijama i primjerima ishoda učenja (Stručne vještine i sposobnosti, Stručna znanja i poznavanje struke, Kreiranje i razvoj novih znanja, Profesionalne i odgojne vrijednosti i osobna posvećenost radu).
Program "Education and Training 2010" treba istaknuti zbog navedenih osnova kompetencija i kvalifikacija koje moraju imati učitelji, da bi uspješno obavljali svoje stručne zadatke (Common European Principles for Teacher Competences and Qualifications). Autori ističu kako se u tom dokumentu termin učitelj odnosi na sve razine odgoja i obrazovanja, od predškolskog, preko osnovne i srednje škole, do visokih i viših škola i veleučilišta. Također se iz dokumenta treba izdvojiti prvo zajedničko načelo koje ističe da je za kvalifikaciju učitelja potrebna visoka stručna sprema, uz mogućnost nastavka studija na poslijediplomskom studiju.
Obrazovanje učitelja trebalo bi se učvrstiti na razini magisterija struke, stoga treba pojačati kompetencije iz područja znanstvenog istraživanja kako si se omogućilo proširivanje znanja o učenju, poučavanju i povezanim interdisciplinarnim područjima.
Vjerujem da se možemo složiti s naglašenim elementima istaknutih dokumenata poput "Improving the Quality of Teacher Education" (2007) koji ističu važnost kvalitete obrazovanja učitelja kao ključnog čimbenika poboljšanja obrazovnih postignuća učenika. Također bi trebalo osvijestiti i potrebu za povećanjem broja učitelja s doktoratom, koji bi mogli (i trebali) sudjelovati u obrazovanju novih učitelja.
Lončarić, D. i PejićPapak, P. (2009). Profiliranje učiteljskih kompetencija. Odgojne znanosti, 11(2),479 – 497.
Post je objavljen 31.01.2017. u 14:40 sati.