Pregled posta

IZMANIPULIRANI NA DOMAĆIM SUDOVIMA A ONDA I NA EUROPSKOM SUDU ZA LJUDSKA PRAVA U STRASBOURGU

ISKLJUČIVANJE HRVATSKIH TUŽBI SA EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
BEZ PISANIH I OBRAZLOŽENIH SUDSKIH ODLUKA !

“ Sprečavanje informacija – o uskraćivanju prava pristupa Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu “ NOVINARSKO ISTRAŽIVANJE – IZVJEŠTAJ I DOKUMENTI je publikacija koju je priredio i uredio novinar Ivica Grčar . Predstavljena je 23. 1. 2016. u Gradskoj knjižnici na Cvjetnom trgu u Zagrebu. Sadržaj publikacije je dokumentima potkrijepljen način kako Grčar dolazi do informacije pomoću Zakona o pravu na pristup informacijama, kada se novinaru ne odgovara na upit i kada novinar pokreće sudski spor kako bi dobio traženu informaciju. Okolnost koja ima dodatnu težinu u traženju odgovora na svoje pitanje je ta što kolega Grčar traži odgovor od Ministarstva pravosuđa i Ustavnog suda RH. A traži odgovor na novinarsko pitanje” o svim ranijim zaposlenjima, nazivima radnih mjesta i trajanjima tih zaposlenja za bivšu djelatnicu Ustavnog suda Elicu Grdinić (prije Mihletić) u razdoblju od završetka fakulteta do zasnivanja radnog odnosa u Ustavnom sudu” (i nakon toga u Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu). Naime Elica Grdinić je, kako piše u spomenutoj publikaciji, u dva navrata zaposlenica Europskog suda u Strasborgu, da bi u pauzi radila oko godinu dana na hrvatskom Ustavnom sudu. Tužbe hrvatskih građana Europskom sudu za ljudska prava u Strasborgu Elica Grdinić stvarno uklanja bez pisane i obrazložene sudske odluke ( pogledati publikaciju Kritika prakse Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, ISBN 978-953- 58467-0-3 ) “ Nominalno je Elica Grdinić u Europskom sudu za ljudska prava administrativna djelatnica ( nije sudac) ali sadržajno ona ima bitno veće ovlasti. Svojom odlukom Elica Grdinić može isključiti iz postupka predmete iz Hrvatske u kojima su građani Republike Hrvatske tražili pravdu od Međunarodnog suda u Strasbourgu, zato što su prethodno bili nezadovoljni odlukom upravo Ustavnog suda Republike Hrvatske, upravo one sudske institucije u kojoj je Elica Grdinić radila. U kojj meri je to neprirodno i u suprotnosti s načelima dobrog sudovanja upučuju i hrvatski propisi. Naprimjer prema Zakonu o parničkom postupku iz postupka se izuzima sudac ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim tijelom. “ Pitanje koje je i dalje bez odgovora a na koje više ne bi odgovor trebali tražiti novinari jest – po čijim nalozima gospođa Grdinić uklanja tužbe iz Hrvatske, bez pisane i obrazložene sudske odluke i “neugodne” predmete na kojima nije možda izravno sama radila, nego njezini kolege i kolegice”. – pita novinar Ivica Grčar i u knjizi i na predstavljanju knjige. Jer prema Grčarovim riječima, premda su u Ustavnom sudu sprečavanje informacija pokušali prikazati kao primjenu zaštite osobnih podataka svoje bivše zaposlenice Grdinić, očito se informacije skrivaju zbog straha da bi se više tisuća obespravljenih hrvatskih građana moglo organizirati i javnim pritiskom na europske institucije zatražiti da se prekine s praksom isključivanja tužbi bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka. Moglo bi se zatražiti da se potakne novi postupak za više tisuća predmeta koji su uklonjeni iz sudskog postupka na osnovi pravo nevažečih obavijesti o nedopuštenosti koje je potpisivala Elica Grdinić.
Novinar Ivica Grčar svaku je prepisku pitanja i odgovora uz temu knjige dokumentirao nizom faksimilom što se može vidjeti u knjizi. CIF ZAPIS u računalnom katologu NSB je pod brojem 000951798.


S lijeva: prof. Žarko Puhovski, novinar Ivica Grčar i prof. dr. Alan Uzelac


O knjizi “ Sprečavanje informacija –o uskračivanju prava pristupa Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu “govorili su Žarko Puhovski politolog, filozof i politički analitičar i prof. dr. Alan Uzelac predavač na Pravnom fakultetu u Zagrebu.
Profesor Puhovski rekao je da se po njegovu shvaćanju u publikaciji govori o tri razine problema: prvo je pitanje vladavine prava , drugo je pitanje informacijskog sustava, a treće je pitanje - koje se nekad zvalo kadrovska politika.
“Na prvoj razini radi se o slijedećem :imamo koliko toliko razvijen institucijski sistem koji predpostavlja sustav vladavine prava, a iz nekih razloga to ne funkcionira. Uobičajena formula koja se može čuti je – to je dobro napisano, ali u praksi ne odgovara potrebama.Pitanje glasi za pravnike i sve druge kakav je to Zakon koji dobro ne funkcionira?To je loša proza! Te loše proze ima koliko god hoćete.Da bi se spriječilo da Zakon bude loša proza, jedan veoma značajan koncept vladavine prava koji je razvio veliki filozof Von Heim kaže da je sudska kontrola uprave uvjet za vladavinu prava. “
Prateći ovu priču koju je novinar Ivica Grčar napisao ustanovljujemo kako je Upravni sud, nekakav specifični polusud i prosuđuje protiv Ustavnog suda koji je nadsud. I naravno svejedno se ništa ne događa. U tradiciji je tako da viši sud prosuđuje protiv nižeg suda. Ovdije imate potpuno nejasnu igru kompetencija koje se u praksi ne doživljavaju realizciju: “Odlučili smo da Vas nečemo informirati”. To nije pojedinačna odluka nekog političara, to je naprosto izraz Hrvatske, kada je o informacijama riječ, i kada je o zlopaorabi informacija riječ, još uvijek živi u 19. stoljeću, u vremenu kada se cenzurom sprečavala informacija . Austrougarska imala propis iz 1864. prema kome je knjiga koja je imala više od 10 tiskanih araka, više od 160 stranica, ne podliježe cenzuri.”

MODEL CENZURE U HRVATSKOJ
Profesor Puhovski nastavlja:“Cenzurom se sprećavalo da ljudi ne budu informirani o stvarima za koje se nije željelo da idu u javnost. Taj model se još uvijek u Hrvatskoj održao, do te mjere da smo neki dan mogli čuti ministra obrane koji je na jednoj konferenciji za novinare pet puta ponosno rekao –" nemamo ni jedan element tajne u našem programu javne nabave." Nitko ga nije pitao kakav je to program Javna nabava. Ali ta ideja da netko smatra da mora naglasiti da imamo javnu nabaavu u kojoj nema tajne, pokazuje koliko su pojmovi izgubljeni.I koliko Hrvatska na žalost i na sreću zaostaje u fazi za onim što se danas u svijetu događa.To je ono što je gospođa savjetnica novog američkog predsjednika nazvala alternativnim činjenicama. To je ono što je gospođa Merkl na jedan čudan način nazvala postfaktičko društvo. To bi bila zgodna formulacija kada bismo mogli vjerovati da je nekada postojalo faktičko društvo, da smo nekada živjeki u društvu kada su činjenice, fakti, vladali svijetom.
Ali kada prijeđete na razinu post faktičnosti onda se radi o novom modelu produciranja alternativne stvarnosti koji je veoma opasan, upravo za Hrvatsku jer nema nikakav zakonski okvir koji bi to sprečavao. A tamo gdje ima zakonski okvir koji se odnosi na zabranu cenzure, odnosno na transpatrentnost institucija tamo on ne funkcionira.
I tu dolazimo na treću točku, na slučaj jedne pravnice, jedne sutkinje kojoj je ova knjiga posvečena koja modelski ilustrira koliko je genijalan bio Staljin kada je rekao “osnova svake politike je kadrovska politika.” Ili drugačije rečeno, koliko god razvijali modele diobe vlasti, institucijske kontrole, na koncu će stavr ovisiti o nekom policajcu u pola dva u noći, o nekoj sutkinji ili nekom sucu, onosno o tom hoće li se nekog novinara ili novinarku moći podmititi ili preplašiti ili na neki drugi racionalan način uvjeriti da nešto ne objavi.Dakle radi se o jednostavnim i konkretnim životnim slučajevima. Čak i kada imamo osobu za koju je bilo teško ustanoviti ustanoviti jel išla u školu, gdje je išla u školu, gdje se školovala, jel imala radni staž itd …. I tu se pokazala tragikomičnost tipične post komunističke medijski situacije koja se svodi na to da netko kao Ivica Grčar kopa, kopa i dođe do toga da je na nuli. Nije iskopao nešto što bi značilo napredak, nego je iskopao toliku rupu da se u njoj vidi koliko duboko se Hrvatska u rupi nalazi. A to nije rupa u kojoj će se graditi nešto novo.”
U intervjuu Le Monde,francuskom časopisu predsjednik Europskog suda za ljudska prava u Strasbpourgu ( op. a. Guido Raimondi, 16.1. 2016. faksimil 46) priznao je da imaju previše slučajeva i da se ne mogu sa svima baviti, pa će se onda baviti suci iz zemalja iz kojih dolaze ti slučajevi. Čak ni jednostavan mali pomak, a to je - da ja ne sudim svojima - im nije pao na pamet. Ali stavr je naprosto vraćena na delegatski model i onda specifično za Hrvatsku jer, unutar tog već imamo potencijalnu koruptnu situaciju osobe koja je u poziciji da prije odlučivanja koje će biti dano nekom sucu – pred odlučuje - što će do , suca, uopće doći, odnosno što se u modernoj političkoj teoriji zove “agenda seting” postavljanje dnevnog reda i time se u osnovi u mnogome utječe na process odlučivanja. Prema tome ako se neki papiri pokažu prije, neki poslije, ako se neki papiri pokažu važnijima, a neki ne, to će utjecati kako će se o njima odlučivti, odnosno, hoće li se o njima uopće odlučivati. A to što desetak tisuća ljudi u ovom trenutku u Hrvatskoj misli da će im problem riješiti Strasbourg, nije nažalost točno. “ rekao je prof. Žarko Puhovski.


Predstavljanje knjige novinara Ivice Grčara. Fotke mzz


Prof. dr. Alan Uzelac predaje Postupak Europskaog suda za ljudska prava na poslijediplomskoj razini na Pravnom fakultetu. Predstavljajući knjigu rekao je da knjiga fokus stavlja na osobu imenom Elica Grdinić koja djeluje kao zaposlenica Europskog suda za ljudska prava a koja je novinaru Grčaru i možda nizu drugih kolega slala dopise o tome je li njihov predmet na Europskom sudu proglašen za dopušten, koja je mogla poslati informaciju o tome da predmet koji je pokrenut pred sudom nažalost u fazi trijaže , u fazi odbijanja, kao onaj koji nije zadovoljio jedan od nekoliko mogućih kriterija. Novinar želi saznati što više podataka o toj osobi. On se pritom ponašao kao građanin koji vjeruje pravdi, koji je želio iskoristiti pravne mehanizme koji mu stoje na raspolaganju. Po mom uvjerenju autor knjige trebao se ponašati, i bio bi mnogo djelotvorniji, kao novinar i da je koristio načine pribavljanja informacija koji su eminentno novinarske naravi.
Tema Europski sud za ljudsk prava - kod nas se spremnost za komentiranje rada međunarodnih pravosudnih institucija može smatrati obrnuto proporcionalnom u stvarnom poznavanju materije djelovanju tih prvosudnih institucija . Nema razlike, radilo se o sudu u Strasburu, Hagu, Luxemburgu ili Ženevi, večinom će informacije poticati iz izvora koji vrlo malo znaju o stvarnom funkcioniraanju tih tijela. Zato smatram da se upozori na neke. Jer novinari u Hrvatskoj imaju više problema nego novinari u Europi sa razumijevanjem rada iz domene rada pravosuđa.Ono što preteže u novinskim tekstovima su urbane legende, mitovi, profesionalne predrasude.
Autoru ove knjige ništa se od toga ne može pripisati, čak i ako se kroz ovu knjigu može vidjeti da njegova potraga ne vodi nikamo. Ne može mu se to ni spočitnuti. Mnogo više bi mogao učiniti na predstavljenu knjigu iz koje se moglo vidjeti da pripadnici hrvatskih pravnih profesija vrlo rado i spremno praksu europskog suda predstavljaju na iskrivljen i fundamentalno pogrešan način. Zašto? Kritičko fokusiranje na pravna međunarodna tijela ima svrhu skidanja pozornosti sa prave knjige, a to je s domaćeg pravnog aparata i pravnog establišmenta, “ rekao je prof.dr. Uzelac. (Margareta Zouhar Zec)


Post je objavljen 31.01.2017. u 12:23 sati.