Već je neko dulje vrijeme otvoreno jedno neobično klizalište u Zagrebu. Nalazi se u Maksimiru, i mogu reći da je to najveće klizalište koje sam ikada vidjela. Proteže se kroz cijeli Maksimir i obuhvaća skoro sve velike ceste u šumi.
Na žalost, loše je održavano i neravno je, ali hej, besplatno je!
Na ovoj slici dolje, pogledajte ono bijelo na stazi. To nije snijeg. To je led. Čvrsti, debeli, čisti led.
Volim šetati psa po Maksimiru kad ulovim slobodnog vremena, i već se nekoliko dana planiram osvrnuti na taj led koji me dočekao. Nemojte me pogrešno shvatiti, ja se ne žalim zbog leda u parku, to je sasvim normalna pojava za zimu. Samo mu odajem jedan post, djelomično upozorenje za starije osobe da dok ne zatopli ne planiraju šetnje po Maksimiru i poziv na ''klizanje'' za avanturiste.
Mislila sam da (osim još par ludih šetača pasa) neću ondje nikoga sresti, ali sam se iznenadila kada sam vidjela neke ljude kako trče po tom ledu. Kako ni zašto, ne znam, ali izgleda da među nama postoje ledeni ljudi, možda mutanti ili superheroji, koji trče ondje gdje ja hodam puževim korakom.
Dok sam ja oprezno odmjeravala svaki korak i bježala na stranu gdje je snijeg, moj pas je, naravno, umirao od sreće, valjao se po snijegu, bacao okolo za lopticom i mahao repom tolikom brzinom da sam čekala kada će poletjeti. I sve sam si mislila, lako njemu na 4 noge.