Zadnjih tjedana citam knjigu Born to run, Springsteenovu autobiografiju.
Vec dvadesetak (tibokca!) godina sam fan, pa me knjiga jako razveselila kad sam ju nasla ispod bora.
S velikm gustom citam Bossov katalog sjecanja, dogodovstine iz mladosti, nesrece, gluposti, zabave, besparice, flertanja, opisane na njegov jedinstven nacin: smijem se, imam knedlu u grlu, ali i razmisljam o raznim stvarima.
Osim toga, ponovo otkrivam njegove pjesme iz 70ih, i shvacam da se sada vise fokusiram na glazbu, na letece bubnjeve, tutnjajucu gitaru, svjetlucajuce klavijature, atmosferu ulicne zabave, ogoljene aranzmane, filmicnost, noirovske elemente.
Prepoznajem stil njegovih uzora iz 50ih i 60ih, otkrivam stare pjesme koje je slusao na radiju, uocavam razlike izmedju albuma, prepoznajem osobne price, cak na Google maps trazim mjesta koje spominje.
Lijepo se druzimo Bruce i ja, sapce mi na uho mnoge svoje tajne, a ja se divim njegovom slonovskom pamcenju, navijam kad je u nevolji, otvoreno placem u javnosti kad mu je tesko,smijem nezgodama i jedva cekam iduci sastanak.
Ako vam dodje pod ruku, prelistajte.
Post je objavljen 07.02.2017. u 12:40 sati.