Sunce se upravo promaljalo i rumen je preplavila prozor. F . se opružio u mekanom sjedištu i čekao. Vrela para je lelujala iznad tek posluženog čaja, a on je posmatrao njenu siluetu u izmaglici svjetla i pare dok se približavala kao čudesni dragulj pun onih rijetkih plemenitih osjećanja koje je uspjela očuvati. Toplina je ispunjavala prostor. Mjesto gdje se osjećao sigurnim i gdje oči sijevaju onim plavičastim sjajem.
Malo mu je falilo da iznevjeri sreću kojom je odisala njihova veza. Uvijek pazi da ne previdiš ono očigledno, ponavljao je u sebi posmatrajući oštar korak gipkih i čvrstih nogu među kojima su sijevale ružičaste tajne.
Iverak moj sa drveta sreće, pomislio je dok ga je ljubila.
Post je objavljen 30.01.2017. u 08:50 sati.