Kroz povijest se pojavljivalo mnogo različitih fotografskih časopisa, ali ih je jednako tako i nestajalo. Što zbog slabe potražnje i gledanosti, što zbog nekih drugih (uredničko-socijalno-ekonomskih) razloga.
Iako se tu i tamo znalo naći i dobrih časopisa, češće se događalo da se u "fotografskim časopisima" više pisalo o opremi i tehnici fotografije, dok je samih fotografija u odnosu na tekstualne sadržaje bilo malo, do mjere da su praktički čak znale biti svedene na puke ilustracije, umjesto da su glavni sadržaj takvih časopisa.
Da bi fotografski časopis bio dobar i kvalitetan, trebalo bi imati na umu o slijedeće:
** Glavni naglasak bi svakako trebao biti biti upravo na fotografijama, tj. da čaospis u najvećoj mjeri popunjavaju fotografije, a ne gomile teksta.
** Tekst bi trebao biti sveden na najmanju moguću mjeru, u vidu uvodnika, kratkih vijesti (o fotografskim događajima, novitetima i slično), eventualno nekakvog intervjua ili izvještaja s nekog fotografskog događaja, ili pak kratkih popratnih tekstova u same fotografije ili kolekcije fotografija.
** Više se baviti fotografijom s estetske i umjetničke, a manje s tehničke i tehnološke strane; bez pretjeranih i dugačkih recenzija fotografske opreme, ili pak kilometarskih traktata i tutoriala tipa "kako izvući maksimum iz photoshopa".
** Raditi temeljitu selekciju radova i voditi računa o kvaliteti objavljenih materijala (fotografija), kako bi se izdigao se kvalitetom radova iznad smeća i šunda kakvog se inače viđe više-manje posvuda - od internetskih društvenih mreža, pa do raznih dnevnih i tjednih novina.
** Potpuno je bespotrebno pisati ispod fotografija kojom kamerom i na kojim postavkama je neka fotografija snimljena - bitan je kadar, sadržaj, ono što je na slici. Ono što treba pisati su ime autora i naslov fotografije, ako ga fotografija ima.
** Tisak mora biti na kvalitetni papir, u kvalitetnoj tiskari, da se takav časopis može mjeriti sa kakvom foto-monografijom, a ne sa "novinama".
Post je objavljen 02.02.2017. u 00:01 sati.