Marketing
puležanske fritule
krenula opet na put. mora se. a usput dogovorila i susret s blogericom Zvonkom, barem da se vidimo na trenutak.
po putu magla, oko nas snijeg posvuda, mračno nebo, sve sivuljavo, friško je padalo pa su ralice tik pred nama očistile cestu. zimska idila.
a onda, kao da se pred očima otvorio neki drugi svijet. sunce što proviruje kroz oblake i osvjetljava more, barke, ljude, ulice...
... koliko god puta bila u puli, svaki put se nekak zmotam
, zujam po uličicama, kružim, zastajkujem... na svakom kantunu nešto zanimljivo
, kakvi štiklec, detalj za pogledat, pa me sirota zvonkić morala strpljivo navigavat
, ha, ha, malo ovamo, pa malo tamo, pa gdje si sad, pa zaokreni, pa pređi na drugu stranu, pa pogledaj ovamo, pa zakorači tamo, ha, ha
naravno da sam prošetala i do slavoluka sergijevaca
, digla pogled nad zlatna vrata u visine
, pa zagrlila jamesa koji i dalje spokojno sjedi oslonjen na svoj ščap...a vidim, dobro sam došla, dijete među djecu, ha, ha
konačno sam donavigala na mjesto susreta, tamo me dočekala topla dobrodošlica svestrane zvonke (ma morala sam joj tamo na njenom postu napisat sve kaj ju ide, čista istina, i ništa osim istine!
fine fritulice 
kavica 
a onda klipiti-klepete, razgovr bez kraja i konca, baš onako kak treba biti među prijateljicama, da joj možeš sve reći, i požaliti se, i nasmijati, i čuti novosti, i prisjetiti se uspomena... krasna vedra žena snažnog karaktera, a meke nježne dušice... i tako se našle vatrena crvenokosa mediteranka i bljedunjava plavuša kontinentalka 
na žalost, nije bilo vremena da obiđem još i muzej pomorstva
, a arheološki se već godinama preuređuje, bah, u našem stilu, možda će se otvoriti jednog dana. 
a povratak...oproštaj s morem...
i natrag kroz sniježne zapuhe do domeka. 
ne znam zašto, cijelo vrijeme me pratila u mislima ova pjesma
Post je objavljen 29.01.2017. u 11:21 sati.