Godinama sam na blogu ostavljala osvrt na prošlogodišnju godinu, sanjarila o nekakvim planovima za iduću godinu i radila male, blesave popise kakve većina nas radi u ime novih početaka.
Ovu Novu godinu u ponoć dok sam gledala vatromet sa prozora imala sam samo jednu želju, da moja obitelj ostane na okupu što je duže moguće.
Dvanaesti bat je nekako zlokobno otkucao i stisnutog srca znala sam da je to zadnji doček novih godina u sastavu u kojem jesmo.
Ni na kraj pameti da ću se svega 15 dana poslije morati oprostiti s tatom.
Prije svega toga bila sam na rutinskom ultrazvučnom pregledu dojki, kao i svake godine.
Ultrazvuk je pokazao nešto. To nešto ima veze i sa žlijezdanim parenhimom i cistohegonom zonom.
Idući preporučeni pregled; mamografija
Za 10-ak dana napunit ću 37 godina.
Mamografija je neki put rezervirana i za nas mlađe od 40, 45 kako se inače preporuča
Nakon toga strka oko oca, stanje totalnog šoka i nevjerice sva su moja stanja bacila u kompletno drugi plan.
Jučer sam se malo sastavila i otišla u svoje doktorice po uputnicu.
Čula me još u čekaoni kako kašljem, pa me usput i pregledala i izvadila krvnu sliku.
Dijagnoza; Upala pluća, antibiotici, strogo mirovanje
Planovi za ovu godinu;
Odvalit ovu upalu pluća
Po mogućnosti ne imat neki rak
Jebote živote daj oladi malo
Kriteriji su s godinama sve manji
Post je objavljen 27.01.2017. u 14:05 sati.