Iako zaziremo od birokracije jer postoji ogroman jaz između situacije na papiru i stvarnosti, čovjeka veseli kada je nakon mnogo truda i provedenog vremena nešto što je zdravorazumno u stvarnosti postalo prihvaćeno i od strane zakonodavca.
Iza svake rečenice stoje neprospavani volonterski sati, radionice, putovanja, lobiranja sa višim istancama i dogovori sa preostalim sumnjičavim (u državu) graditeljima.
Sljedeći korak je zaštita gradnje "u suho" pred UNESCO-m što je već u tijeku.
Čitav tekst ovdje i ovdje.
Imam preveliku čast da sam prije 4 godine postao dio te priče primjetivši poziv na suhozidnu radionicu sa Dragodidom.
Finalmente!
Post je objavljen 26.01.2017. u 18:36 sati.