Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/putukinu

Marketing

14. post. stari tekst - novi tekst.........

Ovaj post je dijelom pisan u siječnju, a dijelom danas, 9.3.
Zašto bi uporno koristili vrijeme kao linearnu pojavu, kad možemo ići simo tamo po volji? :)))
To su neke moje opservacije , možda su sasvim krive, ali , tu su.
Nadam se da ne vrijeđaju nikoga.
To su samo misli.
:)

Stari tekst:

Spremačica u hotelu (prtlja po bravi i skonta da je netko unutra):
O-ooooo!
Ja (iz sobe, ne želeći se ustati):
Ne trebaaaa !! (hrvatskim jezikom)
Spremačica:
okej!
Ja:
Hvala!
Najljepše je kad se razumijemo bez puno objašnjavanja :))


**********


Kinezi su čudna raja.
Stekla sam dojam da ih nosi neka kolektivna svijest, kao mrave.
I kreću se kao mravi,
a kad ih izdvojiš iz mase, kao da nemaju svoj pravi , razvijeni identitet.
Kao da imaju grupnu masku, još gore nego mi, prosječni Europljani.
Ne znam otkud mi to, to se osjeti u zraku.
I naviknuti su da se sve puno tumači i stalno daju upute kako što činiti i zašto.
Površno gledajući, to je zato da se regulira i pojednostavni ponašanje
jer ih je puno previše da svatko krene po svom.
I kao u svrhu sigurnosti i općeg dobra.
Ali, u stvari, to je prikrivena kontrola.
Recimo, u vlaku ti u filmiću na ekranu detaljno pokazuju kako koristiti wc.
Pomisliš 'dobro, zar je to zaista potrebno??'
Na ulaz perona nema nego deset minuta prije odlaska vlaka.
I pet minuta poslije -hop, nema više da ulaziš!
Prošla baba s kolačima!
Ja sam razvila teoriju da ono njihovo trčanje
sa što sitnijim koracima,
po mogućnosti bez svijanja koljena,
dolazi od toga da žele pokazati prenaglašeno
kako se ispričavaju što trče,
što idu brže (čitaj: drugačije od ostalih)
kako ih goni neka sila , inače ne bi oni.
U stilu: 'Oprostite što postojim i kvarim prosjek!'
Vidjela sam nekoliko puta kako osobe prenaglašenim gestama,
kvazi uspuhano, kvaziuzrujano, kvazi hvatajući zrak,
zaobilaze red, ili obavljaju nešto,
da bi istaknule svoju, eto, neželjenu poziciju
(nisam ja kriva, a evo kako moram)
koja ih je snašla.
Još me nesavijanje koljena podsjeća
na onu jednu od faza dok dijete uči hodati,
dok još nije 'svoje' na nogama.
Kao da se takvim hodom
odrasla osoba želi izdvojiti iz svoje odrasle, odgovorne dobi,
i biti bliže neodgovornoj fazi djeteta.
Također, dosta žena jako djetinje i neodraslo govori.
kao da bebasto cvrkuću.
Naravno, ne čine to svi,
ali kao da vlada jedan opći djevojački ton.
I opet, jel to bijeg u neodgovorno djetinjstvo,
ili neka nacionalna fiksacija na poželjnije mlađe žensko.
Ili neka nacionalna djetinjastost.


Nastavak teksta, 9.3.


I nema da si rastrošan, jedva užicaš toaletpapir,
ili još koju bocu vode
ako si potrošio dozu koju su ti u hotelu namjenili za taj dan.
Jer, voda im je turbo zagađena,
pa je uz svaki lavabo boca vode da imaš čime oprati zube,
a u sobi su vode da si možeš napraviti
onu besplatnu kavu ili čaj,
što smo mi obilato koristile :))
Bila sam razvila bahato ponašanje,
(a jer mi je dodijalo kineskinjama rukama objašnjavati što trebam :D )
prilikom prolaska uz ona kolica od pospremačica
obično natrpana svime,
a koja najčešće stoje sama po hodnicima hotela,
da automatski uzimam rolu toalet papira i vode
bez pitanja
pa bih se osjećala kao muški pračovjek
koji je uhvatio hranu za taj dan.
Jer , zeznuto je kad si žedan,
a nemaš gdje kupiti.
Bilo je malo i toga.

Sad mi je sinulo da sam ovo možda već gdje prije,
u prijašnje postove pisala.....
ne znam.
Znam samo da me nešto tjeralo ovih dana
da nastavim sa kineskim slikama,
pa sam započela sa onom sentiš- slikom
koja mi je vrlo draga.
I ponovo objavila stare postove.
A sad - što Bog da.
:))))












Post je objavljen 26.01.2017. u 15:13 sati.