Odavno je poznato da u trgovini 'igra' psiholog a ne trgovac no u novije doba, kad se svaki dan prodaju 'muda pod bubrege', nastupa čitavi tim psihologa usko opredjeljenih za svako područje ljudske ćutljivosti.
Davno je to bilo, negdje s početka osamdesetih, kad su u dogovoru s glavnim u kući, to jest ženom, održavane prezentacije a ja se sjećam 'ceptera'.
Pozvali smo još tri bračna para, pripremili tri 'špakera' i naravno, hranu koju nam je prezentor preporučio kad je bio u obiteljskom njuškanju.
Drčina kod babe a mi svi veseli kao da smo grupnjak upriličili.
Uvodno predavanje nije dugo trajalo već je odmah prešao na pripremu jela uz svesrdnu asistenciju sviju nas.
Frigao je bugve bez ulja, kuhao pašta-fažol na svinjariji s malo vode, posebno je kuhao povrće i kruške bez vode a da se okusi neće pomješati, spremao šnicle, pečenje u rerni... i usput davao odgovore na naše upite.
Sve se to relativno brzo skuhalo a onda smo pristupili degustaciji.
Sve glave su potvrdno klimale i čulo se ono prepoznatljivo 'mmm'.
I doista je bilo ukusno, drugačije, do tada nepoznato.
Kako smo bili na nogama i pratili u stopu što radi tako smo s nogu i lapali. Kad smo dosegli blaženstvo punog trbuha, onako otežali bili smo spremni kupiti sve ono posuđe što je donio pa čak i pezentora.
Koliko ova tava? Koliko ova teća? Pošto je lonac?
Ne može. Ide sve u kompletu.
- Koliko?
- Ne ide to tako, moram sa svakom i svakim ponaosob razgovarati.
Tu smo se mi pogledali i ostali pri stanovištu kad smo već skupa u ovoj priči onda je red da je skupa i dovršimo bez da nam 'cijedi mast' pojedinačno.
Bilo je natezanja nije to glatko išlo ali je na koncu pristao. Pogledao nas je ponaosob i prošaputao cijenu a nama istodobno zinule oči i ko pokošeni popadali smo po kaučima te tako ostali.
Ništa. Mi smo, kao organizatori, na poklon dobili neki maći pjatić, eno Frida iz njega jede.
Danas je to skroz na skroz drugačije.
Prvo su bile večere ili ručkovi po hotelima ili restoranima a onda uvjeravanja pa se ono kao osjećaš obveznim kad te već nahranio da nešto i kupiš a cijene nebeske.
Na jednoj prezentaciji posteljine pita prezentor ima li netko ovakav štramac. To su oni bez federa s nekom 'astronautskom spužvom'. Rekoh: 'imam ja'.
-Odlično. Evo iz prve ruke možete saznati bez da ih ja hvalim, molim vas gospodine recite nam par riječi.
-Ja?
Sve glavuše se okrenu ka meni i blenu. Šta ću, morao sam.
-'Vako, štramac je vrlo širok i dug...
-Nu- protestira jedan gost- znamo to nega rekni ti nami kakav je, jel' udoban i dobar za une stvari to ti nami kaži ima šta bit dugo i široko i osim štramca ha-ha.
-Dakle kako rekoh a glavna osobina mu je sigurnost, nema šanse da iz njega padnem na pod.
Muk. Nakon nekog vremena uljudno me prezentor zamoli da pojasnim 'što je pjesnik htio reći'.
-Pa napravilo se korito i ne vraća se!
Prasnuli su u smjeh a prezentor me gnjevno pogledao. Tu večer je prodao samo par kutijica one masti 'za sve'.
Jedan mi je gost kasnije rekao da mu ga je pomalo žao a meni bogami nije jer su me pošteno nasamarili.
Nakon toga sam bio na još nekoliko prezentacija ali isključivo radi poklona i 'baza'.
Telefonom, onda pošalju kartulinu pa dan prije opet provjere oš doć, sam ili s pratnjom koja ne smije biti mlađa od 30g. Poklon zagarantiran i to u vrijednosti 500kn? Ha, ako je toliko ajde neka me maltretira 3h.
E da, sad više nije jedan, bila su tri muška i dvije ženske što znači da im ide ko po loju.
Firma iz Istre, predavač Mađar, prevoditelj iz Baranje a za ostale ne znam.
Glavu bih dao da 'Mađar' zna hrvatski ali ovako je to podignuto na viši nivo pa ima određenu težinu.
Kao u politici. Došla nam predsjednica iz NATO-a, ej NATO-a! Premijer iz TEVA-e, Kanada. Kaanaadaa! Najnoviji iz EU-a. EUUUU-a! Čim je izvana odma je naj-naj.
Slušam i razmišljam. Svima daju poklon? Koliko će toga prodati da pokriju troškove i još zarade?
Tipično, svi okupljeni smo penzioneri. Trokelja 'Mađar' a Baranjac prevodi, riječ je o zdravlju (o čemu će drugo, tu smo 'doma') izloženo suđe ala 'cepter' i masažni stolac. Odmah šalju po pet minuta na masažni stolac i svi su nakon tretiranja zdraviji za 1%. Jedan nas je nasmijao izjavom: 'sreća da su prozori zatvoreni inače bih poletio koliko mi je dobro'!
Suđe 9000,00kn a stolac 32000,00kn. Ali vi nećete platiti ni 30, nećete ni 25000,00 vi ćete...
Mala sala, uključeno grijanje i zatvoreni prozori i vrata. I tu počinje lov.
Cijede nas kao sir škripavac. Kad se potroši kisik iz prostorije, obrazi počnu rumenjeti a mi već u polusvjesnom stanju, podjele nam listiće binga.
Svaka kartica ima broj a prva nagrada je 3000,00kn-svi smo živnuli.
Ko ima broj 2, pita? Poletilo par ruku u zrak ali on odabere onoga s kim se dogovorio, pretpostavljam.
Za stolac opet otvara brojeve i odmah daje popust od 11000,00kn a ko ima broj koji on izvuče bit će 'sretni' dobitnik.
Dakuće, opet par ruku i to izbije svađa ko je prije dignuo ruku. Onda 'Mađar' velikodušno priopći da može dati takve tri nagrade.
Odvedu ta tri para ponaosob za tri stola, tutnu im kemijske u ruku i potpisuj. Jadni ljudi još nisu svjesni da trebaju platiti 21000,00kn pa kad su potpisali vataju se za glavu a teško im odustati, pitanje je i mogu li kad su stavili potpis.
Pokloni.
Kartonska kutija s tri noža koji vjerojatno u dućanu stoje ispod 100,00kn.
I neka prodaju jedan stolac koji brat-bratu ne vrijedi više od 8000,00kn a ako je kineski ni toliko, oni su na čistom...'puna šaka brade'.
Pa ti pjevaj 'mađarica tudom tudom...
Post je objavljen 26.01.2017. u 00:47 sati.