Ja sam dijete iz unutrašnjosti kontinenta. I već od malih nogu maštala sam kako ću otići živjeti pored plavoga mora i plavoga neba.
No, kako se ova zima razvukla beskrajno i nemilosrdno, odlučim ja čizmom zagaziti u visoke vrhove kontinenta, gdje se oblaci gledaju odozgo.
Imala sam sreće da je bio sunčan dan. Vozeći se na žičari na najviši vrh olimpijske planine, na 1916m, gledala sam oblake kao iz aviona.
Skijanje je za mene zabranjena tema, nakon teške prometne nesreće. No, ja se u životu radujem sitnicama, tako da sam uživala u šetnjama, odlasku na kuhano vino ili čaj od brusnice, pa onda na ćevape pored ognjišta....A kad je u pitanju modni izričaj, opet 'slojevito, slojevito'...najvažnije je imati dobru jaknu i kapu...hihi
Ja bih vas tako rado zatrpala sa slikama, kao lavina snijega, ali ću se suzdržati. Nadam se da osjećate ljepotu čistoga zraka na -13 stupnjeva.
Činilo mi se da mi vrijeme klizi kao pijesak kroz prste i mučilo me, kao cipela koja žulja, da će doći vrijeme rastanka sa ovom ljepoticom planinom.
Ja vam se već spremam provesti još jedan vikend na malo manjoj planini muškoga imena. Tajnu ću zadržati za sljedeći post na blogu.
Za kraj ove zimske bajke grli vas vaša Fashionistica