Dok promiču šume osniježenih jela
gle, sela su pusta, tek pokoji dim,
oblačno je nebo, čarolija bijela
dokle pogled seže pruža se pod njim.
Nigdje žive duše, tek tragovi zvijeri
gube se u snijegu što bjelinom sja,
naokolo brda, zaključane dveri,
ko spuštene vjeđe ispred svijeta sna.
Kolibica tiha, okna joj se žare,
umirućeg dana zagledane oči,
zamrznut je potok kraj mlinice stare,
sve je mirno,tiho ove zimske noći.
Post je objavljen 25.01.2017. u 12:48 sati.