Ovo što Kulić govori u ovome tekstu (LINK) govorio sam studentima na predavanjima (seminarima) iz makroekonomike na Agronomskom fakultetu prije10 godina. Studenti su me u raspravi pred audotorijem pitali kada će Hrvatska bankrotirati.
Što sam im trebao odgovoriti? Lagati da nismo u bankrotu? Pa već tada smo bili, iako neformalno ali praktički u bankrotu jer je bilo jasno kakav je kurs država zauzela sa gospodarskom, fiskalnom i monetarnom politikom i drugim politikama. Ravno u provaliju.
Negiranje toga je isto kao kad netko već 5 godina pije 5 piva dnevno i poveća dozu na 7 i planira uvesti i osmu ali odbija otići kod doktora da mu na papiru napiše da je alkoholičar. Jel ga to čini nealkoholičarem i zdravom osobom? Ne, nego još bolesnijom.
Zar se to moglo na jednom fakultetu predavati? Što su profesori mislili o mojim predavanjima?
Pa zar je uopće važno mišljenje nekoga tko je opstao 30 godina predavajući marskističku ekonomiku da bi padom komunizma predavao dijametralno suprotnu filozofiju države, i sve to bez ikakve kritičnosti prema greškama jednog ili drugog? Tko će ove studente naučiti propitkivati tvrdnji koje im se predaju? To je izgleda zabranjeno.
Zar ćemo im samo ispirati mozak neoliberalizmom na jednak način kao prije komunizmom?
O lustacijo gdje si?
Nema lustacije, zato si ti Kuliću ignoriran.
A zašto nema lustracije?
Tko bi opstao u njoj?
Zar se ne bi ukinulo 90% toga da se krene čisto naprijed? Većina drži svoju poziciju i pleše već 100 godina kako drugi svira. To što se pjesme mijenjaju ne poboljšava situaciju.
Post je objavljen 24.01.2017. u 21:05 sati.