Noćas kad ponoć sa zvonika dođe
Zapalit ćemo svijeće na stolu lođe
Čut će se smijeh do jutra
Što je bilo saznat će se sutra
Pogledi ostavit će trag
U dubini duše ono samo naše
Kroz maglu dočekat ćemo sunce
Sve bit će jasno
Za ljubav nikad nije kasno
Vjerovati treba zvucima zvonika
U brojanju sati
Nametne se čudna slika
Uvijek tu ljepote ima
U plesu ruka ruku prima