Retko projde ki dan da ne spomenemo ili da ne duperamo "botun". Još po ovakvoj zimi kada triba izać van kuće uvik pogedan dali san se dobro zabotuna. Istina je da se danas više ne nosiju kapoti kako noga puta, svejedno ne moremo bez botunov.
Botun je beseda ku duperamo od talijanskog jezika "bottone", ka se saživila sa našin govoron i koristimo je kao da je naša. Premda u našem književnom govoru se koristi beseda "dugme" ali i ona dolazi od turskog jezika, kao i "gumb" koga smo uzeli od mađarskog jezika "gomb".
Botuni su nacinjeni od raznih materijala, moreju bit od kosti, od derva, od metala, od plastike pa i od kože. Prema bužama na robu su se nacinjali i botuni, tako da ih imamo svih veličina i svih koluri.
Sićan se kako je nana znala reć: - lako van je ovako danaska živit, kad je sve na botuni. I u svojoj popularnoj pismi "2002 godine u Splitu", Oliver Dragojević je piva: - "2002 sve bit će na botune, i samo ćeš morat pritiskat njih", i ništa ni fali.
Živeći u Šibeniku nauci san koliko se Šibenčani ponosiju svojin muškin botunom koji krasi mušku narodnu košuju. Sada je postao originalan šibenski suvenir.
I ca za kraj reć?, kada trefite dimnjačara, ćapajte se za botun, zaželite želju i ne puščajte botun dok ne vidite pervoga ki nosi očali. Govoriju da to donosi sriću !
Post je objavljen 21.01.2017. u 15:58 sati.