Samoj sebi Utočište budi
Ne prosuđuj
Ne osuđuj
Oprost si ponudi
Kao barka koju nosi uzavrelo more
I na valima vanjštine iscrtava bore
Koje će bonaca uzdignute svijesti
Mirnoćom svojom zauvijek zamesti
U dubinama će samo učenje cvasti
A duša će tvoja rasti i rasti.
U nutrini tvojoj Utočište čeka
Odmor koji nudi od života rijeka
Malena pećina, tvoja mirna luka
Uvijek kad osjetiš da zaglušuje te buka
Kormilom svojim taj smjer odaberi
Primiri, utihni, sve misli saberi
I svjetlosnim sidrom ostvari tišinu
Biserom sa dna nagradi nutrinu.
Zahvali se Utočištu, Oceanu cijelom
Mirno zaplovi pučinom bijelom…