Pregled posta

EU JE DRUGI NAJVEĆI SVJETSKI PROIZVOĐAČ MEDA

BROJ KOŠNICA - PARAMETAR ZA DODJELU POTPORA

Europska komisija objavila je 12. siječnja 2017. podatke o provedbi nacionalnih programa pčelarstva. Analizirajući način na koji države članice provode različite mjere potpore za pčelare u okviru Zajedničke poljoprivredne politike tijekom godina 2013. do 2015. godine, izvješće pokazuje da je broj košnica kontinuirano raste u Europskoj uniji. Države članice ukupno imaju 15,7 milijuna košnica što je 12% više nego u programskom razdoblju 2011.-2013. godine.
Malih pčelara ima oko 96% a svaki od njima ima manje od 150 košnica. EU podupire pčelarstvo putem nacionalnih pčelarskih programa namijenjenih za poboljšanje općih uvjeta za proizvodnju i stavljanje na tržište meda i pčelinjih proizvoda u EU. To uključuje mjere kao što su poboljšanje zdravlja pčela ili tehničku pomoć pčelarima, između ostalog. To daje i pregled o distribuciji ukupnog godišnjeg proračuna od 33 milijuna € između različitih država članica. Najveći udio koristi Španjolska - 16%, Francuska -11% i Rumunjska - 10%.


U Izvješću Komisije europskom Parlamentu i Vijeću o provedbi mjera za sektor pčelarstva iz Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda, koja nosi datum 7.12 2016. Bruxelles, piše da je sektor pčelarstva Europske unije malen je u usporedbi s ostalim poljoprivrednim sektorima, ali osigurava oprašivanje poljoprivrednih kultura i zbog toga je važan. Taj je sektor izložen troškovima koji rastu, znatnoj konkurenciji zbog uvoza jeftinog meda iz trećih zemalja, gubitaka pčelinjih kolonija, bolesti i štetočina pčelinjih košnica u sve lošijim uvjetima ispaše.
„U okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) dostupno je nekoliko alata za podupiranje sektora pčelarstva i ublažavanje negativnog učinka koji bi neke poljoprivredne djelatnosti mogle imati na oprašivače kojima se upravlja. EU izravno podupire sektor pčelarstva od 1997. Uzastopnim uredbama o tržištu državama članicama omogućila se izrada nacionalnih programa za njihov sektor pčelarstva. Cilj je tih programa unaprijediti opće uvjete proizvodnje i stavljanja na tržište pčelarskih proizvoda koji uključuju ne samo med već i matičnu mliječ, pelud i propolis i pčelinji vosak. Programe sufinancira Europska unija po stopi od 50 % i traju tri godine.“- navodi se u Izvješću u kome se nastavlja:
„U članku 225. točki (a) Uredbe Vijeća (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda navedeno je da Komisija svake tri godine, a prvi put najkasnije 21. prosinca 2016., podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o provedbi mjera za sektor pčelarstva.Ovim izvješćem ispunjava se ta obveza za pčelarske godine 2013., 2014. i 2015. „
Nacionalni pčelarski programi traju tri godine, te pčelarske godine odgovaraju posljednjoj godini prethodnih trogodišnjih pčelarskih programa 2011. – 2013. i prvim dvjema godinama sadašnjeg programa 2014. – 2016. godine.
Sve države članice prijavile su nacionalni pčelarski program za razdoblja 2011. – 2013. i 2014. – 2016. To pokazuje koliki je interes država članica za i potrebe sektora pčelarstva.

Izvješće se temelji na nacionalnim pčelarskim programima koje su Komisiji prijavile države članice za razdoblja 2011. – 2013. i 2014. – 2016. te 2017. – 2019.godine koji su prijavljeni Komisiji, a podaci o proizvodnji i međunarodnoj trgovini meda preuzeti su iz baza podataka Eurostata, Comexta i FAO-a.

S proizvodnjom od oko 250 000 tona meda godišnje, EU je drugi najveći svjetski proizvođač meda. Kina je najveći proizvođač meda.EU ne proizvodi dovoljno meda za zadovoljavanje vlastite potrošnje. Stopa samodostatnosti iznosila je 2015. godine otprilike 60 %.
Države članice s najvećom proizvodnjom meda a to su Rumunjska, Španjolska, Mađarska, Njemačka i Italija nalaze se većinom na jugu Unije gdje su klimatski uvjeti za pčelarstvo povoljniji.
Cijene meda znatno se razlikuju ovisno o kvaliteti i mjestu prodaje. Cijene višecvjetnog meda kreću se od 2,54 eura za kg u Poljskoj za višecvjetni med koji se prodaje u rasutom stanju u veleprodaji do 15,18 eura za kg za med koji se prodaje na mjestu proizvodnje u Ujedinjenoj Kraljevini.

Proizvodnja meda u EU-u 2014. i 2015.




TRGOVINA MEDOM

EU je najveći svjetski uvoznik meda. Uvoz povećava iz godine u godinu. Godine
2015. zemlje EU uvezle su otprilike 200 000 tona meda što količinski čini otprilike 75 % ukupne proizvodnje meda zemalja članica. Polovina tog uvoza potječe iz Kine, oko 100 000 tona) Druga dva glavna dobavljača bili su Meksiko i Ukrajina. Med uvezen iz trećih zemalja znatno je jeftiniji od meda proizvedenog u EU-u. Prosječna uvozna cijena kineskog meda iznosila je 1,64 eura za kg dok je prosječna cijena u EU-u višecvjetnog meda koji se prodaje u rasutom stanju u veleprodaji iznosila 3,78 eura za kg. Zbog većih troškova proizvodnje proizvođači iz EU-a teško se mogu natjecati s uvezenim medom.

Izvoz iz EU-a zanemariv je u usporedbi s uvozom.
EU je 2015. izvezao otprilike 20 000 tona meda što čini oko 8 % ukupne proizvodnje meda u EU. EU izvozi većinom na tržišta koja traže visokokvalitetni med, odnosno u Švicarsku, Saudijsku Arabiju, Japan, Sjedinjene Američke Države i Kanadu. Jedinična izvozna cijena meda iznosila je 2015. prosječno 5,77 eura za kg.

PČELINJE KOŠNICE

Prema podacima iz programa za razdoblje 2014. – 2016., u EU-u je bilo oko 16 milijuna pčelinjih košnica. Pet država članica s najvećim brojem pčelinjih košnica nalaze se većinom na jugu EU i to u Španjolskoj, Francuskoj, Grčkoj, Rumunjskoj i Italiji.
Komisija nema nove podatke o broju košnica u odnosu na posljednje izvješće. Ažurirani podaci neće biti dostupni prije 2017.

Broj pčelar se bitno razlikuje između država članica. Njemačka je jedna od nekoliko država koje su uspjele zaustaviti pad broja pčelara. Njemački savez pčelara dao je prednost strategiji zapošljavanja pčelara i ponudio je tečajeve za početnike, što je dovelo do povećanja broja aktivnih pčelara. Dio tih djelovanja financirao se mjerom „tehnička pomoć” u okviru programa.
Tijekom 2015. 96 % europskih pčelara upravljalo je pojedinačno s manje od 150 pčelinjih košnica, a do tog se praga pčelinjak smatra „amaterskim”. Samo 4 % pčelara u EU-u imalo je više od 150 košnica i mogli su se smatrati „profesionalnim” pčelarima. Međutim, taj su prag osporavali neki pčelarski savezi koji smatraju da je primjereniji broj od 40 košnica.
Velika većina pčelara u EU-u , a to je 72 %, članovi su pčelarskog saveza.

Kretanje broja pčelara u EU po godinama



PROVOĐENJE NACIONALNIH PČELARSKIH PROGRAMA

„Tijekom pčelarskih godina 2013., 2014. i 2015., koje su obuhvaćene ovim izvješćem, još uvijek je bila na snazi Uredba (EZ) br. 1234/2007. Stoga još nisu bile provedene promjene u pogledu pčelarskog sektora uvedene reformom ZPP-a iz 2013..
Odredbama članaka od 55. do 57. nove Uredbe (EU) br. 1308/2013 zamjenjuju se i stavljaju izvan snage članci od 105. do 110. Uredbe (EZ) br. 1234/2007. Međutim, u članku 231. Uredbe (EU) br. 1308/2013 navedeno je da se svi višegodišnji programi doneseni prije 1. siječnja 2014. i dalje uređuju predmetnim odredbama Uredbe (EZ) br. 1234/2007 do završetka tih programa. Zakonodavac je uveo tu prijelaznu odredbu kako bi osigurao kontinuitet tekućih programa. Budući da su pčelarski programi za razdoblje 2011. – 2013. i 2014. – 2016. doneseni prije 1. siječnja 2014., na njih su se još uvijek primjenjivale odredbe Uredbe (EZ) br. 1234/2007 i Uredbe Komisije (EZ) br. 917/2004 o detaljnim pravilima za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 797/2004 o mjerama za poboljšanje općih uvjeta proizvodnje i stavljanja na tržište pčelarskih proizvoda „ piše u Izvješću o administrativnim promjenama, koje su važne za detaljno razumijevanje nacionalnih pčelarskih programa.
Cilj programa je poboljšati opće uvjete za proizvodnju i stavljanje na tržište pčelarskih proizvoda u Uniji.
Šest mjera prihvatljivo je za potporu i može se uključiti u nacionalne pčelarske programe.
Pri izradi svojih programa države članice savjetuju se sa svojim pčelarskim organizacijama i s popisa prihvatljivih mjera biraju one mjere koje smatraju najrelevantnijima. Na primjer, za pčelarske godine 2014. i 2015. Nizozemska je odlučila provesti samo jednu mjeru: primijenjeno istraživanje.

Šest prihvatljivih mjera nije se promijenilo od posljednjeg izvješća Komisije iz 2013. To su sljedeće mjere:
TEHNIČKA POMOĆ . Tom se mjerom nastoji poboljšati učinkovitost proizvodnje i stavljanja na tržište uvođenjem boljih tehnika. Ona uključuje organizaciju osnovnih tečajeva za nove i nastavak izobrazbe za iskusne pčelare i za odgovorne osobe u udrugama ili zadrugama. Tečajevi osposobljavanja posebno se odnose na područja kao što su uzgoj i sprječavanje bolesti, skupljanje i pakiranje, skladištenje i prijevoz meda te njegovo stavljanje na tržište. Testni pčelinjaci i mreže pčelara savjetnika i tehničara omogućuju širenje praktičnog tehničkog znanja. Ova se mjera također može koristiti i za podupiranje modernizacije sektora kupnjom opreme za vađenje meda za pčelare.

SUZBIJANJE VAROZE PČELA .Cilj je suzbijanja varooze pčela kontrola zaraze košnica koju uzrokuje endemski nametnik. Varooza je bolest pčela medarica uzrokovana grinjama Varroa koje slabe imunološki sustav pčela i povećavaju sekundarne infekcije pčela virusima. Kontrola varooze obavlja se većinom smanjenjem broja nametnika. Varooza uzrokuje znatno smanjenje prinosa meda u EU-u i, ako se ne liječi, uzrokuje nestanak kolonija pčela. Budući da je varooza endemska u EU-u i ne može se u potpunosti iskorijeniti, njezine se posljedice mogu izbjeći jedino uporabom odobrenih metoda i proizvoda u košnicama. Potrebna je određena financijska pomoć kako bi se proizvođačima pomoglo u snošenju rastućih troškova za prikladno tretiranje košnica (proizvodi, oprema kao što su mreže za pčelarstvo).

SELEĆE PČELARSTVO .Potporom za racionalizaciju troškova selećeg pčelarstva nastoji se pomoći u upravljanju seljenjem košnica u Uniji i osiguravanju lokacija za pčelare tijekom sezone cvjetanja. Upravljanje selećim pčelarstvom može se olakšati mjerama poput identifikacije košnica i okvira, registra selećeg pčelarstva, ulaganja u materijal kojim se olakšava bavljenje selećim pčelarstvom i popisivanja vrsta cvijeća. U nekoliko država članica seleće pčelarstvo od ključne je važnosti za zadovoljavanje pčelinjih prehrambenih potreba i osiguravanje oprašivanja biljaka.

ISPITIVANJE KVALITETE MEDA .Mjerama potpore za provođenje ispitivanja kvalitete meda nastoji se poboljšati stavljanje meda na tržište. Ispitivanjem kvalitete meda omogućuje se pčelarima da osiguraju da med koji se stavlja na tržište zadovoljava fizikalno-kemijska svojstva propisana u Direktivi Vijeća 2001/110/EZ o medu 10 . Ispitivanjem botaničkog podrijetla meda pčelarima se osiguravaju precizne informacije o skupljenom medu i omogućuje im se da dobiju višu cijenu za svoj proizvod. Financijska potpora za ispitivanje kvalitete meda od ključne je važnosti kako bi ta usluga mogla biti dostupna velikom broju pčelara.

OBNOVA PČELINJEG FONDA. Obnovom pčelinjeg fonda dijelom se nadoknađuje gubitak pčela i na taj način izbjegava smanjenje proizvodnje. To može uključivati aktivnosti financiranja za promicanje proizvodnje matica ili kupnju kolonija pčela.

PRIMIJENJENO ISTRAŽIVANJUE .Uredbom se pruža mogućnost uključivanja posebnih projekata primijenjenog istraživanja za poboljšanje kvalitete meda u pčelarske programe te širenja rezultata tih projekata, što pomaže u prenošenju znanja proizvođačima o posebnim vještinama u pčelarstvu.

U Izvješću piše da EU izdvaja relativno ograničena sredstva za sektor pčelarstva, ali ta se sredstva povećavaju svake tri godine kako bi se uzele u obzir rastuće potrebe sektora, dobro prihvaćanje programa i uzastopna proširenja Unije. Dostupna sredstva Unije za pčelarske programe za razdoblje 2017. – 2019. povećat će se na 36 milijuna EUR po pčelarskoj godini.

Sve države članice prijavile su nacionalni pčelarski program za razdoblja 2011. – 2013. i
2014. – 2016.

Doprinos Unije pčelarskim programima iznosi 50 % rashoda koje snose države članice. To znači da je za sektor pčelarstva u pčelarskoj godini 2013. bilo dostupno ukupno 64 milijuna EUR: 32 milijuna EUR iz proračuna Unije i 32 milijuna EUR iz nacionalnih proračuna država članica. Za pčelarske godine 2014. i 2015. bilo je dostupno ukupno 66,2 milijuna EUR za svaku godinu: 33,1 milijun EUR iz proračuna Unije i 33,1 milijun EUR iz nacionalnih proračuna država članica.
Kao i prethodnih godina, države članice iskoristile su gotovo sva dostupna sredstva Unije za te programe. Prosječna stopa korištenja EU-a izvrsna je: iznosila je 91 % za pčelarsku godinu 2013., 92 % za pčelarsku godinu 2014. i 93 % za pčelarsku godinu 2015.

Ključni parametar za dodjelu doprinosa odnosno potpora Unije po državi članici jest broj pčelinjih košnica na njezinu državnom području. Na temelju predviđenih rashoda država članica navedenih u njihovim programima, sredstva Unije raspodjeljuju se u skladu s udjelom svake države članice u ukupnom broju pčelinjih košnica. Broj i podjela pčelinjih košnica po državi članici i u Uniji objavljeni su u Provedbenoj uredbi Komisije o izmjeni Priloga I. Uredbi (EZ) br. 917/2004. godine.
Na temelju broja pčelinjih košnica u svakoj državi članici izračunatog kao postotak ukupnog broja košnica u EU-u utvrđuje se teoretski najveći postotak proračuna na koji svaka država članica ima pravo. Ako država članica predvidi manje rashoda od najvećeg iznosa proračuna na koji ima pravo, iznosi koje ta država članica nije zatražila preraspodjeljuju se među ostalima.
Zbog toga najveći udio sredstava Unije dobivaju države članice s najvećim brojem košnica. Za pčelarske godine 2013., 2014. i 2015. najveći udio sredstava Unije dodijeljen je Španjolskoj, državi članici s najvećim brojem košnica u Uniji. Pet država članica koje imaju najveći broj košnica a to je Španjolska, Francuska, Grčka, Rumunjska i Italija dobile su gotovo pola od ukupnih sredstava EU-a za pčelarske godine 2013., 2014. i 2015. Hrvatska je dobila 3,20 %, Španjolska 16,2 % , Francuska 10,66 %, Rumunjska 10,10 %, Italija 8,58 % , Poljska 8,34 % itd.
Države članice na kraju svake pčelarske godine prijavljuju Komisiji svoje rashode po vrsti mjere.
Suzbijanje varooze i tehnička pomoć pčelarima i pčelarskim organizacijama (od kojih je svaka činila otprilike 29 % ukupnih rashoda) mjere su koje su se najviše koristile. To proizlazi iz potrebe sektora za stalnim ulaganjima u pčelarsku opremu, stalnim ažuriranjem pčelarske prakse u cilju borbe protiv bolesti i štetočina košnica i osposobljavanjem novih pčelara.
Racionalizacija troškova selećeg pčelarstva činila je otprilike 19 % ukupnih rashoda i bila je treća mjera. U nekoliko država članica seleće pčelarstvo ključna je pčelarska praksa koja je nužna za zadovoljavanje prehrambenih potreba pčela medarica u cijelom pčelarskom razdoblju te za pružanje usluga oprašivanja.
Obnova pčelinjeg fonda činila je otprilike 15 % ukupnih rashoda i bila je četvrta mjera, nakon koje je na petom mjestu slijedilo primijenjeno istraživanje - oko 5 % ukupnih rashoda i na šestom mjestu ispitivanje kvalitete meda – oko 3 % ukupnih rashoda.

PROMJENE UVEDENE REFORMOM ZPP 2013.

Reformom ZPP-a uvedene su 2013. znatne promjene u pogledu pčelarskih programa..
Glavni ciljevi reforme ZPP-a u sektoru pčelarstva sljedeći su:
– prilagoditi prihvatljive mjere potrebama sektora,
– osigurati stabilniju raspodjelu proračuna EU-a unaprjeđenjem metoda koje države članice upotrebljavaju za utvrđivanje broja košnica na svojim državnim područjima.
Uredbom (EU) br. 1308/2013 izmjenjuje se popis prihvatljivih pčelarskih mjera. Njime se proširuje područje primjene nekoliko mjera i dodaju se dvije nove mjere.

Nakon reforme ZPP-a sada postoji osam prihvatljivih mjera za pčelarstvo:
1. tehnička pomoć pčelarima i organizacijama pčelara;
2. suzbijanje štetočina u košnicama i bolesti, pogotovo varooze; područje primjene ove mjere prošireno je kako bi se uzele u obzir potrebe sektora za borbu protiv širenja azijskog stršljena (Vespa velutina) , kornjaša (Aethina tumida) ali i drugih bolesti pčela osim varooze, kao što su nosemoza ili gnjiloća.
3. racionalizacija troškova selećeg pčelarstva;
4. mjere za potporu laboratorija za analizu pčelarskih proizvoda radi pomoći pčelarima da svoje proizvode plasiraju na tržište i povećaju njihovu vrijednost; područje primjene ove mjere prošireno je na analizu ostalih pčelarskih proizvoda kao što su matična mliječ, pelud, propolis i pčelinji vosak. To je važno za podupiranje razvoja kvalitetnih pčelarskih proizvoda i pružanje dodatnog izvora prihoda pčelarima.
5. mjere kojima se podupire obnova pčelinjeg fonda u Uniji;
6. suradnja sa specijaliziranim tijelima za provedbu programa primijenjenih istraživanja u području pčelarstva i pčelarskih proizvoda;
7. praćenje tržišta; ovo je nova mjera koja bi se mogla primjerice upotrijebiti za nadzor proizvodnje i cijena meda i pčelarskih proizvoda.
8. poboljšanje kvalitete proizvoda s ciljem iskorištavanja potencijala proizvoda na tržištu; ovo je nova mjera koja bi se mogla primjerice upotrijebiti za iskorištavanje potencijala matične mliječi ili peluda.

GLAVNI PARAMETAR - BROJ KOŠNICA

Ključni parametar za dodjelu sredstava Unije po državi članici je broj pčelinjih košnica na njezom državnom teritoriju.
Reformom ZPP-a iz 2013. zadržano je to načelo, ali su usklađena pravila za utvrđivanje broja košnica - uzimajući u obzir velike razlike među sektorima pčelarstva država članica. U skladu s člankom 4. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/1366, doprinos Unije pčelarskim programima dodjeljuje se razmjerno prosječnom ukupnom broju košnica tijekom dvije kalendarske godine neposredno prije obavješćivanja Komisije o nacionalnim pčelarskim programima.
Do programa za razdoblje 2014. – 2016. države članice imale su samo obvezu obavijestiti Komisiju o broju košnica na svojim državnim područjima svake tri godine kada podnose svoje nacionalne pčelarske programe. Postojale su znatne razlike u načinu kako države članice prikupljaju podatke o broju košnica, posebno u pogledu vrsta košnica koje se uzimaju u obzir, razdoblja i godina prikupljanja podataka te metode koja se upotrebljava za utvrđivanje brojeva. Tu je situaciju trebalo riješiti kako bi se osigurala pravilnija raspodjela sredstava Unije.

Uredbom Komisije (EU) 2015/1366 , člancima 1,2, i 3.definira se pojam „košnice”, a od država članica zahtijeva da imaju pouzdanu metodu kojom će u razdoblju od 1. rujna do 31. prosinca svake godine odrediti broj košnica spremnih za prezimljavanje na svojem državnom području. Države članice imaju obvezuju svake godine prijaviti broj košnica počevši od 2017. godine.
Osamnaest država članica koristit će se obveznim registracijskim sustavom, a 10 država članica koristit će se statističkom metodom za procjenu broja košnica na temelju uzorkovanja pčelara koji su registrirani u pčelarskim organizacijama.
Obvezna registracija košnica u načelu se smatra najpouzdanijom metodom, ali njome pčelarima i državama članicama nastaje veće administrativno opterećenje. U skladu s nacionalnim zakonodavstvom pčelari imaju obvezu registrirati svoju djelatnost i prijaviti svoj broj košnica državnoj upravi. Šest država članica s najvećim brojem košnica a to su Španjolska, Francuska, Grčka, Rumunjska, Italija i Poljska, odabralo obveznu registraciju košnica, dok su države članice s manje važnim sektorom pčelarstva izabrale metodu statističke procjene.
Pouzdanost statističkih metoda za procjenu broja košnica ovisi o kvaliteti baze podataka koju vode organizacije pčelara i o reprezentativnosti uzorka pčelara koji su izabrani za dostavljanje podataka o njihovu broju košnica.

Države članice prvi puta će obavijestiti Komisiju o svojem broju košnica uporabom novih metoda 15. ožujka 2017. U skladu s člankom 13. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 2015/1368, Komisija će potom na svojem web-mjestu objaviti objedinjene podatke o broju košnica o kojima su je obavijestile države članice. Ti će se podaci ažurirati svake godine, čime će se omogućiti bolje praćenje broja košnica u Uniji.












Post je objavljen 19.01.2017. u 16:39 sati.