U JEDNOM MALOM GRADIĆU ŽIVJELE SU DVIJE PRIJATELJICE. ZVALE SU SE REBEKA I DUNJA.
SVAKOGA DANA SU SE ZAJEDNO ŠETALE, DRUŽILE I BILE SU NERAZDVOJNE.
JEDNOG DANA JE REBEKA NAZVALA DUNJU DA ZAJEDNO ODU U ŠETNJU. DUNJA JOJ JE REKLA DA JE BOLESNA.
REBEKA SE USPANIČARILA: “MORAM K TEBI! POD HITNO! ZNAM DA TI JE MAMA NA POSLU, SAD ĆU JA DOĆI.”
REBEKA JE POTRČALA DO DUNJINE KUĆE I SAMO UTRČALA. POČELA JU JE POKRIVATI SVIM MOGUĆIM DEKAMA. REBEKA JE OSTALA PRESPAVATI. OSTALA JE SVE DOK DUNJA NIJE OZDRAVILA.
REBEKA JOJ REČE: “MAMA JE ODLUČILA DA NA TJEDAN DANA IDEMO NA HAVAJE.”
DUNJA JE ČVRSTO ZAGRLI I POZDRAVI: “VIDIMO SE ZA TJEDAN DANA.”
REBEKA ODZDRAVI: “VIDIMO SE.”
NAKON TJEDAN DANA DUNJA DOĐE DO REBEKINE KUĆE.
POKUCA I OTVORI JOJ REBEKINA MAMA.
REČE ONA DUNJI: “REBEKA NIJE OVDJE. U BOLNICI JE. DOGODILA SE NESREĆA.”
DUNJA JOJ ODGOVORI: O MOJ BOŽE, NESREĆA! IDEM ODMAH U BOLNICU.”
DUNJA JE POTRČALA KAO MUNJA. NIJE IŠLA AUTOM JER JE BONICA JAKO BLIZU.
DUNJA JE DOŠLA U BOLNICU. DOKTORI SU JOJ REKLI KAKO REBEKA NE MOŽE NIKOGA VIŠE PREPOZNATI.
ŽALOSNA DUNJA DANIMA JE POSJEĆIVALA REBEKU. DANIMA I GODINAMA.
NAKON DVIJE GODINE POSJEĆIVANJA REBEKE, DOKTORI SU UPITALI DUNJU: “ZAŠTO JU POSJEĆUJEŠ? ONA TEBE NE POZNAJE.”
DUNJA IM JE ODGOVORILA: “U OVOME STANJU ONA MENE NE PREPOZNAJE. ALI JA NJU POZNAJEM. JA SAM JOJ ISKRENA PRIJATELJICA, I BIT ĆU ZAUVIJEK.”
NA TE RIJEČI REBEKA PROGOVORI: DUNJA TO SI TI?”
DUNJA ZAPLAČE. REBEKA USTANE. ZAGRLE SE.
REBEKA JOJ REČE: “U BILO KOJOJ SITUACIJI TEBE ĆU PREPOZNATI JER NAS DVIJE SMO ISKRENE PRIJATELJICE.”
Lorena Mamić 10 godina
Post je objavljen 18.01.2017. u 19:58 sati.