Kada su mnogi mislili da je pristigao KONIEC, pa i kad su dušebrižnici inih rukometnih saveza što više priželjkivali rukometnu smrt Kauboja, hrvatska rukometna konjica uzdigla se iz mrtvih poput Feniksa. Na čelu sa ogulinskim John Wayneom.
Iako, družina još ne uštimana poput taktova Verdijevih Opera, ipak ne možemo ne primjetiti milozvučan rukometni ton koji sviraju naši dečki, od krila, vanjskih, pivota, pa do vratara. Muzika koja opušta, koja nudi novi ritam, novi ples rukometnih navijača i ljubitelja kockastoga dresa, hrvatskoga Grba i himne.
Jednostavno rečeno, spojeni nekim čarobnom prahom donijetim s obronaka Kleka, mješavinom nečeg vanzemaljskog messijevskog i silovitog poput današnjih orkanskih bura. Tornado s Kleka. Poznato?
Naravno, glavni krivac je Luka, naš Luka, ne Šebetić. Ogulinac. Najbrži revolveraš moćnih Kauboja.
Jer nakon utakmice protiv Bjelorusije, pokazalo se tko je najbrži revolveraš zapada. Bez premca, najbrži ali i najprecizniji na okidaču. I da bi stvar bila bolja izgledom onako neobirijani i podsjećaju na stare western filmske junake. Kauboji i Hrvatska. Lijepa poveznica. Ali Luka, ne drži samo pištolj, on puca haubicama velikoga dometa. On je postao strah i trepet, noćna mora svih vratara. On je čovjek raketa, zemlja zrak.
I od tuda magija,jer njegovo poimanje rukometa nije tradicionalno, već nešto renesasno, nešto novo, poput Ronaldinhovih driblinga, Air Jordanovih igara ili u modernije doba Balićevih rukometnih spački (op.a.asistencija).
Luka je dobio potvrdu svoga vanserijskog talenta iz ustiju Saračevića po kome Luka da hoće može i bus voziti, i može, može i avion ako to poželi, jer talentom prelazi granice streotipnih misli, da rukometaš na njegovoj poziciji mora bit visok ko rasvjetni stup. Ali on ima nešto više, SRCE, VOLJU, i TALENT pretočen u igrača kojeg dugo sanjaju mnogi treneri. Mi nikada nismo ni sumnjali koji smo ga i malo poznavali ili poznajemo.
Cijeni ga svaki stari rukometni mag a obavijen ljubavlju Ivana Balića i Domagoja Duvnjaka koji je u njemu vidio nešto dragocijeno, Luka će, nadam se zasjati jače od repatice, naglašavajući da i mi Ogulinci imamo rukometnog MESIJU, zapravo Messija.
Uz tebe su Luka molitve svih Ogulinki i Ogulinaca da odeš do kraja, do finala, da i Francuzi zaplaču na spomen naše himne. Naprijed Luka.