Marketing
Autorska prava i njihova "posudba"
Kao blogerici dogodilo mi se nebrojeno puta da me se prenosi. Kod pravih blogera nikada nije bilo nikakvih problema. Naznačili bi da su tekst, komentar ili sliku prenijeli od Trillian i svi sretni i zadovoljni. Blogerski kodeks je tu vrlo jasan. Označiš izvor i problema nema. Naravno, nisu svi kao mi, blogeri.
Nekoliko puta prenijeli su me i neki drugi portali, dnevni, tjedni tisak i Facebook stranice. Obično bi me naznačili, ali ako i ne bi, nakon što bi ih to zamolila ispravili bi svoju pogrešku.
Prije izvjesnog vremena nemalo sam se iznenadila kad sam na televiziji ugledala gotovo istu video emisiju koju sam osmislila i vodila za naš lokalni portal. Upravo ta, moja serija od nekih 6 emisija je objavljena i na Youtube prije više od godine dana. To što kažem da je emisija "gotovo" ista kao moja je vrlo veikodušno, pošto je potpuno isti naziv, koncepcija, trajanje, scenografija, sadržaj, stil konverzacije...ma sve, osim voditeljice, koja na TVu sasvim sigurno nisam ja.
Što napraviti? Ovdje nije samo riječ o jednokratnoj posudbi, nego će se ta "posudba" od strane velike TV kuće nastavljati iz tjedna u tjedan. Redovito.
Proučila sam malo zakone o intelektualnom vlasništvu, autorskom pravu, konzultirala se i odlučila im se javiti.
Poslala sam mail 20.12. 2016. u kojem sam sve detaljno obrazložila i skrenula im pažnju da mogu provjeriti moje navode na najjednostavniji način, ako samo u Google upišu naziv te emisije prvih 6 rezultata daju mene, odnosnu istu emisiju sa mnom kao voditeljicom. Gotovo istočasno mi se odgovorilo kako je moj dopis poslan u Pravnu službu na obradu i očitovanje. Izvrsno. Riješit će se.
Naivno sam pomislila da će me najvjerojatnije pozvati na sastanak na kojem ćemo razriješiti problem. Nisam nimalo zahtjevna, niti pohlepna, pa će to biti jednostavno. Voljela bih svoje ime na špici, mali autorski honorar i moguću buduću suradnu. Imam ja još super ideja, jednu posebeno dobru, koju bi mogli iskoristiti i realizirati.
U svakom slučaju, uslijedilo je još jedno moje razočaranje jer javljali se više nisu 14 dana. Nikako. Nikakvog sastanka. Dopisa. Ničega.
Na moj opetovani dopis, da je prošlo već previše vremena od kada sam tražila njihovo očitovanje, nazvao me pravnik te velike TV kuće. U razgovoru sa mnom naglasio je da je pričao s urednicom i da nikakve zle namjere nije bilo. Nisu me mislili pokrast, nego se tako, eto, baš dogodilo jer je koncepcija dobra, a naziv logičan i zgodan.
Znam da je, ja sam ga s veseljem smislila i radila. I sam je "zguglao" ime emisjie i vidio rezultate. Pitao me što bi ja konkretno htjela. Rekla sam da su oni na potezu i želim čuti što mi nude. On ipak nije siguran kako postupiti, mora se konzultirati i javit će se sutra. Ako ne on, netko drugi. Rekla sam da ne želim opet sve ispočetka pričati, pa ću ako treba, pričekati baš njega 2-3 dana. Dogovoreno.To "sutra", odnosno 2-3 dana je bilo prije 10ak dana. Još ništa.
Velika TV kuća misli da će me se ignoriranjem riješiti.
To je kao otprilike da ja uzmem nečiji Jaguar, provozam se, kažem vlasniku "ups nisam znala da je auto tvoj", ne platim mu čak niti benzin i uporno se nastavljam voziti. Jer nikakve zle namjere nemam, samo se želim voziti. Njegovim vlasništvom
E pa ne dam svog Jaguara, makar to bio i Fićo. Ili bicikl. Kakav je, takav je.
Moj je.
Post je objavljen 17.01.2017. u 10:18 sati.