Marketing
Ogulinski muzej
Pri šetnji uz rivu i uskim uličicama Novog Vinodolskog bura me dobro napuhala, pogotovo kod prolaska kroz uske prolaze gdje se povećava brzina strujanja, i makar sam navikao na jake udare bure poslije mi je bilo ugodno boraviti u kući uz toplu peć na drva. Uvečer kod šetnje psića i odlaska po još drva u drvarnicu primijetio sam zanimljive boje zalaza.
Preko kanala vidi se gradić Vrbnik na otoku Krku.
Pošto sam imao za nedjelju ugovoren izlet sa PD Kamenjak na Klek, u subotu sam se vratio u Rijeku kako bih se pripremio za uspon, za koji su predviđali kako će biti sa povremenim snijegom, kao što je i bilo. Organizator uspona zbog zimskih uvjeta nije predviđao uspon na vrh Kleka, osim za posebno opremljene planinare, i zato nisam ponio jaču opremu, ali i sa laganim planinarskim cipelama se moglo doći do vrha jer je bio suhi pršić bez leda i nije trebalo staviti dereze, i tako je većina grupe uspjela doći do vrha. Nakon silaska u Bjelsko autobusom smo krenuli nazad za Ogulin gdje smo razgledali Zavičajni muzej u renesansnom frankopanskom kaštelu što ga je krajem 15. st. dao sagraditi Bernardin Frankopan.
U sklopu muzeja ima i Kuća bajke od Ivane Brlić Mažuranić i soba sa njezinim fotografijama, rukopisima, čak i svjedodžbama iz škole. Spomenuo sam kustosu muzeja kako sam upravo došao iz Novog odakle su svi Mažuranići i preko Rijeke gdje se nalazi vila Ružić sa mnogim dokumentima i predmetima Mažuranića i Ivane i tako skoro zaokružio priču o njoj..
Osim pogleda na Klek, za koji se oduvijek govorilo kako ga opsjedaju vještice, i Đulin ponor na rijeci Dobri, koji se vidi ovako odmah nakon prelaska ceste preko puta muzeja, je inspiririrao Ivanu za većinu bajki koje je napisala.
Četiri je puta (1931., 1935., 1937. i 1938.)[1] bila predložena za Nobelovu nagradu, a 1937.[2] Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti primila ju je za svoga (dopisnoga) člana, kao prvu ženu kojoj je dodijeljena takva čast. Kritika je njezinu prozu držala jedinstvenom sintezom životnoga idealizma, naravnosti izraza i delikatnosti rijetkoga humora (A. G. Matoš) pa su je, premda je pisala za djecu, hvalili kolege (A. B. Šimić, D. Domjanić) i književni povjesničari (A. Barac). Školska knjiga, d.d. ustanovila je književnu nagradu Ivana Brlić-Mažuranić 1971. radi promicanja književnoga stvaralaštva za djecu i mladež.
Obzirom da su na usponu na Klek učestvovali i polaznici planinarske škole PD Kamenjak obavezan je bio posjet i alpinističkoj zbirci u muzeju, a kako sam objasnio u prošlom postu Klek je svojom pozicijom i visokom stijenom pokrenuo alpinizam i planinarstvo u Hrvatskoj.
Stare gojzerice i dereze.
Stipe Božić na vrhu Mount Everesta, mislim da se radi o prvom usponu 15. svibnja 1979.
Za povećati: kolaž sa detaljima pri usponu na Klek i kompletna Hrvatska ženska ekspedicija na Mount Everest 2009. godine koju sam tada pratio na usponu preko blog.hr koji je tada objavljivala Tea Đurek, jedna od učesnica ekspedicije, a koju poznam i sa nekoliko orijentacijskih utrka, a sestre Iris i Darija Bostjančić , koje su bile zajedno na vrhu, srećem na treking utrkama i obližnjim planinama. Inače, Hrvatska je jedina zemlja koja ima više žena nego muškaraca koji su bili na najvišem svjetskom vrhu.
Poslije obilaska muzeja otišli smo posjetiti mini siranu Mišćević u Josipdolu nedaleko Ogulina i uz piće dobrodošlice imali smo i gratis degustaciju sireva, a većina od nas je i kupila neke od sireva. U sirani tvrde kako su sirevi ekološki, a oni koji se rade sa kratkom zriobom kao škripavac, ne mogu dugo stajati, ali nakon što sam ga donio doma i nije dugo stajao, a dimljenog sa mediteranskim biljem još imam malo. (fotka je sa reklamnih stranica sirane).
DODATAK:
Pogled na Klek iz autobusa koji je snimila Mirta G., a njezinu i druge galerije možete pogledati na stranicama PD Kamenjak. Klek se obično opisuje kao ležeći div, lijevo je najveći vrh kao glava a desno stijene Klečice kao stopala nogu. (Za Zagorku jer je to tražila).
Post je objavljen 16.01.2017. u 20:30 sati.