Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/modestiblejz

Marketing

Kolo sreće? Trading places!

Ante Radić: I TO JE MOGUĆE: Kako je Kolinda Grabar-Kitarović ostvarila fantastičnu političku karijeru

"Borut Pahor nedavno se prilikom posjete Egiptu slikao kao da pozira za naslovnicu nekog petparačkog ljubavnog romana. U svojoj privremenoj rezidenciji glavu je, s neopisivo tužnim izrazom lica, naslonio na ogradu stepeništa, netko ga je u tom trenutku fotografirao, a Pahor je to odmah stavio na Facebook uz opasku – „domotožje v Kairu“. Pahorova poza kojom je želio iskazati neizmjernu nostalgiju prema Sloveniji nazvana je „boruting“. Na društvenim mrežama Pahor se zna pohvaliti i svojom novom tetovažom, a na Božić sa školskom djecom peče kolače.

"Dobro sam upoznao Boruta, vjerujte mi, on nema pojma ni o čemu", rekao nam je prije mjesec dana jedan hrvatski političar. Pahor je predsjednik Slovenije, a prije toga bio je premijer, predsjednik parlamenta i zastupnik u Europskom parlamentu. I sa svim tim mogao se pohvaliti dok još nije napunio niti 50 godina. Sasvim je, dakle, moguće da netko tako banalan u politici postigne nevjerojatno puno.

To valja imati na umu kada se analizira uistinu impresivnu biografiju hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Ona je na tu dužnost izabrana u 47. godini života, a ranije je bila ministrica vanjskih poslova, veleposlanica u Washingtonu i pomoćnica glavnog tajnika NATO-a. Ta politička karijera sugerira da je riječ o izuzetnoj osobi. I doista, Kolinda Grabar-Kitarović jest izuzetna, ali ne po svojem kapacitetu na osnovu kojeg važne dužnosti mijenja poput čarapa. Predsjednica Republike je, kao i Pahor, primjer kako dozlaboga isprazan političar može strelovito napredovati, a da ga se pritom putem uopće ništa ne primi.

Predsjednica danas djeluje kao da je tek na početku karijere i da dosad nije nigdje bila niti je išta naučila. Zapanjujuća je to spoznaja. Kako se to moglo dogoditi? Pratila ju je sreća. Drukčije objašnjenje, koliko god ovo zvučalo neuvjerljivo, jednostavno nije moguće."
Itekako je moguće. I nije riječ o nikakvoj ezoteriji, već o nečemu sasvim konkretnom. Ono što Radić u članku naziva "srećom" zapravo je oportunističko okružje, toksična društvena klima koja ne jednom u povijesti omogućuje neometan uspon zloćudno bezličnih i ispraznih. U takvom okolišu, okolnost "bivanja na pravom mjestu u pravo vrijeme" (svakog profesionalno-ambicioznog i beskrupuloznog oportunista-trgovca) nije pitanje sreće i/li slučajnosti, već matematički očekivan rezultat izvitoperenog društvenog konstrukta.



Post je objavljen 15.01.2017. u 11:15 sati.