Generacije mlaznih lovaca
Pojam klasifikacije 'jet fightera' - zračnih lovaca pojavljuje se tek 1990. i to u biltenu Australskih Kraljevskih zračnih snaga (RAAF). Mnogi stručnjaci odmah su pristupili klasifikaciji, odnosno generalizaciji borbenih zrakoplova – lovaca.
Do danas, barem Athumanunhu, je poznato nekoliko tih podjela, a najpoznatije su: američka koju je 1990. predložio američki vojni povjesničar Richard P. Hallion u kojoj on dijeli zrakoplove u šest generacija, zatim ruska podjela koja je dakako nešto različitija od američke, a predložila ju je ruska webstranica Aerospaceweb koja dijeli zrakoplove u šest generacija, ali po redoslijedu 1, 2, 3, 4, 4.5, 5.
Athumanunh je gotovo siguran da se ovom ruskom podjelom samo želi konkurirati američkoj. No, dobro, nadalje imamo podjelu iz 2009. Air Force Magazine u kojoj se pojavljuje čak osam generacija, ali zapravo se sve svodi na šest uz po Athumanunhu nepotrebno 'kompliciranje na četvrtoj generaciji s dodavanjem plus, pa dva plus neke generacije između.
Na kraju tu je i ona prva podjela, ona australska iz biltena Centra za razvoj zračnih snaga koja također ima podjelu koju su izvorno preuzeli i sami Rusi. No, bilo kako da bilo uz dužno poštovanje i respekt, a kako je Athumanunh Athumanunh on je za svoje potrebe razvio i svoju podjelu (vidite je na njegovoj slici), a koja se temelji na podjeli prema brzini leta.
Tako zapravo Athumanunh u prvu generaciju 'slaže' podzvučne lovce, u drugu nadzvučne lovce-presretače, treću generaciju čine nadzvučni lovci s raketama koje pogađaju izvan vidokruga pilota (radar), četvrta generacija po Athumanunhu pripada dvo-motornim supersonicima i peta generacija naravno ostaje rezervirana za supersonike stealth tehnologije, odnosno zračnim lovcima kojima je smanjena radarska uočljivost.
Na kraju, Athumanunh bi možda mogao prihvatiti i šestu generaciju kada bi u prvu ubacio podzvučne lovce – mlažnjake poput Me – 262, P-80/F-80, MiG – 9 ... ali dobro, oni ipak pripadaju nekom drugom vremenu.
Post je objavljen 14.01.2017. u 20:03 sati.