Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/usvijetutajni

Marketing

prisilno "prizemljeni"




Nisam od onih luđaka koji će bez obzira na vrijeme i nepogode ići planinariti. Još sam beba u tome, tek smo krenuli landrati i nemam potrebu nešto dokazivati sebi ili drugima, ne volim zimu ni hladnoću i striktno se držim onoga što su nas učili u planinarskoj školici...ne ide se zimi na staze koje niste prošli ljeti.

A kako smo relativno malo toga prošli prošle godine...iako se činilo puno i divno kad smo toliko intenzivno planinarili par mjeseci u školi...onda sam ovih mjeseci "prizemljena". I teško mi to pada, zasta jako...crv u guzici ne da mira, nakupilo se opet par kila...naravno, na meni visokoj nije to nikakav realni višak, ali meni smeta i nekako me "usporava". Tako da je plan za sutra barem otići nekamo u snijeg uz kakvo jezero i fotić.

Dosta mi je sjedenja i razvlačenja po trosjedu...biti zatvorena unutra i ograničenog kretanja.

Razmišljam i o tome da nabavim psa...ili drugu mačku. Radije bi psa jer...uz dragog bi ga i mogla sad održavati, on radi kraće malo pa bi ga stigao ranije prošetati. I mogao bi svuda s nama, sad su više i rijetki hoteli koji ne primaju pse...jedino o čemu nisam razmišljala su putovanja motorima...to bi već bio problem...
Plan je ipak pričekati mrvu i uzeti krajem godine kad su najjeftiniji neki slabiji motor za početak. A i o tom potom, planovi obično ne funkcioniraju baš tako kako si mi zamislimo.

A pas...čuvali smo prošli vikend psa od imenjakinje i bili oboje presretni...a i pas je bio zadovoljan, moja mačka malo manje. Iz čiste pakosti mu je okupirala njegov krevetić...pa smo mi njemu dali njenu dekicu...
Volimo prošetati, nekako je to logičnije raditi sa psom nego sami...ili još gore, potpuno sama...

Palo mi je na pamet i da otvorimo servis za šetanje pasa...ili čuvanje čak. Ili da uzmem psa na socijalizaciju od udruge psa vodiča slijepih...osigurano je sve za takve pse...ali imaš ih kod sebe samo na 2 godine. Nakon toga ide obuka. Nekako to gledam kao neki društveno koristan rad, a ujedno ti je i gušt. No sigurno je teško rastati se od psa. Mada, ne vjerujem da bi ti ikad itko branio da posjetiš tog psa i kasnije kad ga uposle.

Mislim da treba tražiti još pokoji izvor prihoda...prošle godine je super krenulo, sad smo nekako stali s projektima...i čekam u niskom startu neki ozbiljniji posao sa strane.
Povišica i bonus zbog sezone su zbilja dobro došli...mogu razmišljati tu i tamo o nekom luksuzu...ali ne i o konkretnim stvarima koje želim riješiti u životu...za to treba dosta više nula na računu. Ali bit će.

Uglavnom...fali mi lutanja, zima me živcira ponekad. Više radim nakit barem...treba poraditi na marketingu, mislim da sam dobro krenula. Ali još čekam onaj neki zamah u pravom smjeru.


Post je objavljen 14.01.2017. u 15:22 sati.