Marketing
Zdravo i nezdravo
Nabavila ja nedavno ashwagandhu- indijsku biljku koja se stoljećima koristi među ostalim i za pomlađivanje organizma. Baš sam pročitala kako ju je koristila i ekipa poput Aleksandra Velikog, a o yogijima da ne pričamo. Ta biljka je prava čarobnica po ovome što čitam jer daje energiju, ublažuje respiratorne bolesti, artritične probleme, dobro djeluje na mozak na način da pospješuje koncentraciju, da ublažuje stres i anksioznost, a kao šećer na kraju- još je i afrodizijak! Ole!
Osobno smatram da je sve prirodno, naravno, bolje, no žestoki sam protivnik materijalističke filozofije koja onda hoće to prirodno naplatiti ko svetog Petra kajganu pa ljudi često odustanu od zdrave hrane ili ayurvedskih pripravaka jer si ih ne mogu priuštiti. Izbjegavam kupovati u bilo kakvim Bio&Bio-ima i inim jezivo skupim mjestima. Mi doma u svojoj prehrani nastojimo ako je moguće koristiti prirodnije stvari- npr. pečemo na čistom kokosovom ulju ili na gheeju, iako onda jedemo grah iz konzerve. Jebiga.
Odlučila sam kupiti ashwaghandu jer sam često imala faze umora i kilavosti, što zapravo nije nešto novo. Imala sam to isto još kao srednjoškolka. Nije dakle povezano s promjenom prehrane ili nečim drugim, no kako mi je dopizdilo ove praznike biti kilava, odlučila ja posegnuti za tom indijskom čarobnicom. Moram priznati da ne osjećam još stres, a i spavam dublje i opet sanjam, no vidjet ćemo kako će stvar ići sada kad posao krene punom parom. Ako ću i onda biti u fazi nestresiranja ili bar manjeg stresiranja i spavati normalno, napisat ću joj odu. Jer ništa mi trenutno ne bi značilo više od toga da nađem bilo kakvu metodu koja će me izbaviti od onog stresa kakav sam imala prethodnih mjeseci. Ashwagandha koju pijem je u obliku praha i miješa se vodom te se uzima triput na dan. Nekad ne uspijem sve doze uzeti jer sam na poslu, no vikend koristim da ne preskočim. Odurno je za piti, ima okus po zemlji iako joj naziv sa sanskrta doslovno znači "miris konja", no izgleda da radi svoje.
Kako to obično biva, jedna stvar ide gore, druga dolje pa sam tako neki dan opet kupila vrećicu Bali Shaga koji nisam pušila mjesecima. Ja, naime, pušim svakih par mjeseci. Malo čikam k'o Turčin, a onda prestajem pa opet čikam pa prestajem i izgleda da za mene vrijedi ona "jednom pušač, uvijek pušač", no nije to u nekim enormnim količinama. Zapalim kad mi dođe. Nekad je to jedna, nekad 5, nekad nijedna. Jedino što dobijem popizditis kad izađem van. Tada kupim kutiju cigareta, popušim pola, pola dam nekom drugom jer već tada imam osjećaj da su mi se bronhiji uznemirili. I drugi dan obavezno imam onaj hripljavi kašalj. Baš zbog toga i prestajem stalno, no nikako da odlučim stati tome sasvim na kraj. Iz razloga što mi se nekad baš hoće dimiti. I tako zadnjih dana čikarim ne samo vani, nego i doma, jer mi, eto, paše. I hoće mi se.
A sad malo o mitovima i legendama...
nas su toliko zatrovali raznim mitovi o određenim supstancama da slijepo vjerujemo da nešto ima ovakav i onakav učinak iako to uopće ne mora biti tako. Osim toga, konstnatno se zaboravlja individualni učinak. Kažu da je kava opasna za tlak, ja evo imam prijatelja koji ima jezivo visok tlak (preko 200) i pije po četiri kave na dan. Sada je u bolnici radi istog tlaka, pije jednaku količinu kave i nema nikakvih promjena s obzirom na to koliko šalica popije. Toliko o tome. It's all crap and bullshit i treba slušati isključivo svoje tijelo, a ne se osvrtati na ikakva tuđa mišljenja o tim stvarima.
Post je objavljen 14.01.2017. u 13:05 sati.