FRANJO ANTE EVETOVIĆ (Bački Aljmaš, 12. lipnja 1862. - Valpovo, 24. veljače 1921.) hrvatski je književnik, pjesnik, svećenik, profesor filozofije, katehet, publicist i javni djelatnik. Zanimljiv nam je po tomu što je tijekom života imao čak 4 različita imena. Na krštenju je, naime, dobio ime Franjo. Pristupanjem franjevcima svoje krsno ime mijenja u redovničko ime Ante, koje je zadržao prelaskom u svjetovne svećenike. Službeno, pak, koristio je ime Franjo Ante Evetović, a Ante Evetović Miroljub njegovo je književno ime. Dakle, zvao se najprije Franjo Evetović, potom fra (vlč.) Ante Evetović, te Franjo Ante Evetović i Ante Evetović Miroljub!
Službujući po Slavoniji potaknuo je osnivanje Kluba književnika i umjetnika u Osijeku do čijega je osnutka došlo 3.listopada 1909. U književnosti se javlja 1884. Prvi je književnik iz Bačke koji je pisao hrvatskim jezikom. Objavio je zbirku pjesama "Sretni i nujni časi" (Harkanovci, 1908.), dok su mu poslije smrti izašle knjige "Iz pjesama Ante Miroljuba Evetovića" (Osijek, 1931.) i "Spomen izdanje Ante Evetovića Miroljuba" (Subotica, 1931.). Poprsje, djelo Ivana Meštrovića, otkriveno mu je 16. kolovoza 1936. ispred katedrale Svete Terezije Avilske u Subotici, u sklopu proslave 250. obljetnice od doseljenja veće skupine Bunjevaca Hrvata u Bačku.
Uvršten je u antologiju poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971. Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske. Sahranjen je u Valpovu. Njegovoj mami ime je bilo IMERKA!