Marketing
Ogledalce moje..., I.
Ovim naslovom nemam namjeru govoriti o tome tko je najljepši na svijetu. Time neka se bave modni časopisi i one grane showbizz industrije kojima je to imperativ. Ovim naslovom želim potaknuti sebe na razmišljanje tko sam. Iskreno, ovo i pišem za svoju dušu. Jedan od razloga zašto sam ušla u ovaj blogerski svijet (uz onaj da volim pisati) je moj osobni razvoj.
Svjesna sam da na pitanje „tko sam“ nema univerzalnog odgovora. Nema tog jednog jedinog odgovora koji bi zaustavio moje traganje za samom sobom. Proces je to koji traje cijeli život. Vjerojatno ga to i čini jednim od najzanimljivijih i najintrigantnijih životnih putovanja. Također sam svjesna da je to jedno od najkompleksnijih pitanja kojim se čovječanstvo bavi od trenutka nastanka (barem se nadam da se bavimo tim pitanjem).
Stoga, ovu temu ću protezati u više dijelova. Današnjim blogom ću samo načeti priču. Uzet ću svoje „ogledalce“ i početi. Odlučila sam za kamen temeljac uzeti tehniku Joharijevog prozora. To je tehnika koja pomaže ljudima bolje razumijeti odnos sa samim sobom i s drugima. Tehnika je to koju su kreirali psiholozi Joseph Luft i Harrington Ingham. Oni su ga i nazvali Johari prozor, kombinirajući svoja imena Joe i Harry.
Taj prozor sam ja. Taj prozor smo svi mi. Podijeljen na četiri dijela.
Baviti se svim dijelovima iziskuje napor, iskrenost, stišavanje ega, toleranciju, prihvaćanje, otpuštanje.
Znači, nije lako. Nije nikako lako. Ali, sada kada sam već krenula, nema odustajanja, jelte
. Pošto sam o ovome odlučila i pisati (osim što o tome i intenzivno razmišljam), nadam se da će nekad, nekome, nekako ovo moje pisanje i pomoći. Da se razumijemo, ovim pisanjem ne namjeravam dati dušu ili ogoliti se do te mjere da mi blog postane nova verzija Trumanovog showa. Nema potrebe za takvim spektaklima. Kao što napisah u prvom blogu, krenula sam na putovanje. Ako netko poželi ukrcati se na ovo cybersko prijevozno sredstvo, slobodno. Ima mjesta.
Evo kako se veliki „prozor“ otvara. Jedinstveni smo, neponovljivi, prekrasni, lijepi, ali i napaćeni, ranjeni, obilježeni. Joharijev prozor svojim konceptom želi pokazati što se to sve u nama odvija. Veliki prozor podijeljen je na četiri prozorčića. Prvi dio je otvoreni dio naše osobnosti. Ono što je poznato i nama i drugima. Znači, to uključuje naše ponašanje, znanje, vještine, stavove, itd. Drugi dio osobnosti je slijepi dio. To je onaj dio koji je poznat drugim ljudima oko nas, ali mi ga nismo svjesni. Treći dio je skriveni dio. Meni osobno (uz četvrti dio) najzanimljiviji
. To su one stvari koje mi o sebi znamo, ali drugi o nama ne znaju. I četvrti dio je nepoznato područje. To je ono što nitko ne zna. Ni mi sami o sebi, ni drugi o nama. Cilj je da prvi dio, otvoreni dio, postane još otvoreniji. Time bi nam odnosi postali produktivniji, komunikacija zdravija, životi ljepši.
Raditi na proširenju otvorenog dijela izgleda teško. I jest teško. Ali, moja zamisao ovog pisanja je iskreno pristupiti temama o kojima ću pisati. Ni sama ne znam kako će se sve to odvijati. U tome i jest čar i ljepota svega nepoznatoga što mi dolazi u susret.
Stoga, bring it on
.Post je objavljen 12.01.2017. u 21:29 sati.