uglavnom sam sama
uglavnom šutim
kada bih trebala govoriti i sada
dok piješ nešto toplo i gledaš uživo
lice s televizije
ja čekam
da se vratiš
planiram
kako
da ti kažem
i što
iz mene se ponekad nakratko čuje
glas i onda ga prekinem
jer se sjetim
da bih artikulacijom otkrila previše
a bez nje još i više
i u dijelu sekunde se zapitam
zašto bi to bilo tako loše
a u drugom dijelu
se sjetim
da sam i sama dio
nečeg nevažnog
i da ništa
ne može biti toliko loše
i da će moj glas
otplutati u nerazumijevanje i zaborav
pa zašto ga onda ne pustiti
ali trenutak je već prošao
i čekam idući
Post je objavljen 11.01.2017. u 20:58 sati.