Kraj godine za nas definitivno nije bio jednostavan.
Možda bi netko izgubio nadu,smisao za humor i pozitivnu energiju uopće, ali ja ne.
Ne, ne i ponovno NE.
Nažalost... ponovilo se.
Porod 33 + 4 tjedna 2,220 kg 46 cm.
Žensko.
Kraljica.
Nakon saznanja da mi sin mora u Zagreb na zatvaranje Ductusa i provesti pet dana na Rebru (bez mene-samo sa tatom), imala sam zakazan pregled kod svog ginekologa koji je završio sa pričom ''otvorena si malo manje od dva prsta,idi u rodilište pa će oni reći svoje''.
Isto popodne završila sam na hitnom ginekološkom (nisam htjela čekati) gdje mi je dežurna doktorica savjetovala da ostanem u bolnici.
Ostala sam.
Prva dva dana dobila sam mix kojekakvih lijekova,vukla onaj metalni stalak s infuzijom sa sobom i ponašala se kao uzoran pacijent.
Na što točno ciljam kad pišem ''uzoran pacijent''?
Recimo samo da ne gnjavim nepotrebno nikoga, viziti i sestrama ne postavljam suvišna pitanja,ne bježim s odjela piti kavu u Biberona,ne dopuštam hormonima da me savladaju,jednostavno čekam i nadam se najboljem.
Nažalost, kada si strpljiv u našim bolnicama nitko te neće nagraditi za to.
Upravo suprotno,izludit će te i dovesti do krajnjih granica (pogotovo kad si trudnica koja ne zna što nosi sutra).
Primjedba broj jedan
Uskladite priče!
Prvo jutro dođe jedan doktor i kaže jedno, drugo jutro ti se nasmiješi drugi doktor i ispriča drugu priču, treći dan naleti neka nova doktorica i ona ima svoje mišljenje.
Zar vi ne znate da nemate posla sa starim ljudima ili malom djecom već sa ženskim stvorenjima koja se nose sa hormonima, povraćanjem, dijabetesom, prenošenjem trudnoće,čuvanjem trudnoće, odvojene od djece,muža i doma u sobi u kojoj za malo udahniti zraka moraš promatrati vanjski svijet kroz ''zatvorske rešetke''?
Šetnja po hodnicima ovisi o tome koja je sestra na straži, ali o tome malo kasnije u postu.
Zar je problem na kartonu na dnu kreveta napisati koji je doktor zadužen za kojeg pacijenta kako bi znali kome se obratiti ako nas nešto muči?
Zar je vaša ljubav prema gluhom telefonu veća od ljubavi prema zanimanju na kojeg ste potrošili godine i godine školovanja?
A sve to zašto? Da bi ujutro u osam sati ''odradili'' vizitu kao vojska uzvišenih bogova u koje se ne smije dirati?
Nisam odmah riješila uputnicu za bolničko liječenje tako da sam pitala medicinsku sestru za savjet.
Ona je rekla da pitam vizitu za izdavanje potvrde.
Ja sam pitala gospodina doktora u viziti koji se prema meni postavio užasno bezobrazno.
Citiram:
''Što je vama ja nisam pisao potvrde zadnjih deset godina, nazovite svog ginekologa i neka se on javi telefonski odjelu.''
Izvinite gospodine doktoru što nisam upućena u papirologiju i što sam se usudila dirnuti u vaš mali svemir.
Primjedba broj dva
Kada se radi o visokorizičnoj trudnoći onda se svaki dan mjeri tlak (izmjerili su mi ga kad sam došla i dan prije nego što sam rodila) i ultrazvuk se radi svakih tjedan dana a ne svakih 13 dana jer (ponovno citiram) : ''Danas je petak i imamo puno posla tako da nećemo stići napraviti ultrazvuk do ponedjeljka (pardon utorka)!“
Primjedba broj tri
Nema veze ako je nalaz dobar i nema veze što bi doktor sigurno rekao nešto ako je loš ja imam pravo na tu informaciju!
Sin je odradio ductus botalli i to je prošlo apsolutno savršeno :D i dok je on to odradio ja sam i dalje ležala u KBC-u Split bez ikakvih konkretnih informacija.
Nažalost se sve svelo na moju prvu primjedbu a to je ako pitaš jednog doktora hoćeš li čuvati trudnoću do kraja u bolnici ili ćeš kući on ti može reći svoj stav ali velika je vjerojatnost da ćeš u sljedeća 4 dana od njih troje svaki dan dobiti drugačiji odgovor.
I gdje si onda? Nigdje.
Možda će netko ovo pročitati i sve analizirati na drugačiji način ali na kraju dana...sve ono što ja, mi, oni, svaki pacijent traži je doza ljudskosti.
Pa nismo roboti.
Ljudi smo.
Ja nisam bolja od vas kao što ni vi niste bolji od mene.
Krv i meso...i to je to.
Ovdje je sve puno gore jer se radi o dva (nekad i tri života) u jednom komadu.
Primjedba broj četiri
Vi to možete nježnije!
Nakon što su mi napravili uzv i nakon što smo ustanovili da je sve u redu te da je jedini problem višak plodne vode provela sam još tjedan dana bez da je itko prstom mrdnuo.
Prošlo je tri tjedna,još jedan uzv i napokon su odlučili da mogu doma.
Iako, prvo je trebalo provjeriti jesam li se dodatno otvarala.
(Naglasit ću samo kako svaka ženska osoba ima pravo odbiti ginekološki pregled i kako se to u mnogim razvijenim zemljama EU-a više uopće ne radi ali eto ... u ovoj situaciji čovjek ne može reći ne.)
Nisam bila otvorena više od ona famozna 3 cm ali to nije poanta moje primjedbe.
Svi mi znamo da velika većina doktora u državnim bolnicama radi i privatno.
Zašto je onda pristup drugačiji tamo i ovdje?
Zbog novaca? Možda.
Ne ulazim u tuđe osobne afinitete, ali sam sigurna.
Ne 100 posto,nego 200 posto sigurna kako bi ginekolog koji je to jutro provjerio koliko sam otvorena na drugačiji način to odradio da sam ga posjetila u njegovoj privatnoj ordinaciji.
Ne bih, sigurna sam, došla natrag u sobu i svojoj cimerici rekla kako ovaj pojedinac baš i nije bio nježan.
Odrasla sam žena i ne pišem bez razloga ali ovo sam imala potrebu objaviti.
Moj me ginekolog na skoro svakom pregledu provjeravao zbog otvaranja i nikada -baš nikada nakon toga nisam imala potrebu nekome se požaliti.
Ne volim se žaliti.
Vjerujem u onu da kad te netko pita kako si ne pita te jer želi slušati tvoju tragičnu priču nego zato jer je pristojan i ima strpljenja samo za onaj kratki ''super sam'' odgovor.
Nakon tog famoznog ginekološkog pregleda dan je prošao kao i svaki drugi, kao i noć. Bez bolova!
08.00 Ujutro sam dočekala vizitu koja mi je rekla da još moram odraditi CTG i pričekati otpusno pismo.
08.30 Dočekala sam doručak i nakon što sam prvi komadić kruha sa maslacem stavila u usta krenula je epizoda bolova koja je zapocela tako naglo da sam iz prve pomislila da je riječ o onim klasičnim trudničkim tegobama.
Nažalost, ne. Nisu bile tegobe.
Počelo je jako probadanje. A vjerujte mi kad ja napišem jako onda je to JAKO.
09.00 Došla je sestra sa ctg-om,požalila sam se na bolove i zamolila je da mi stavi i onaj dodatni priključak za trudove. Razina bolova je u tom trenutku sa JAKO otišla na JAKO JAKO JAKO.
Primjedba broj pet
Gdje je nestala ljudskost?
Dok sam ležala priključena na CTG bol je.. kako je naglo krenula tako i naglo postala sve jača.
Zvala sam sestru dva puta ali ona je eto valjda mislila da sam od onih koji ne mogu puno trpjeti te da joj kukam bez razloga. Aparat je za trudove pokazivao 90 a ona je samo rekla da to nisu neki jaki trudovi i otišla dalje.
Zvala sam je i treći put jer je vrag odavno odnio šalu.
Promatrala sam ekran CTG-a i molila boga da se broj 75 ne diže jer je to značilo novi napad.
Međutim, napad sam pravi doživjela kad mi je gospođa sestra ušla u sobu i rekla,citiram:
''Šta ti misliš da je rodit evo na,u 15 min,evo ti tu i doktora recite joj vi ... ona me tu gnjavi da je boli a ja imam druge pacijentice ....javi se jedino ako ti pukne vodenjak ili prokrvariš inače me ostavi na miru.''
15 minuta kasnije pukao je vodenjak.
Gospođa medicinska sestra cijelim putem u rađaonu se krstila i govorila da nikada nije doživjela ovako brzi porod,da sam ja trebala danas doma,da ovo nije normalno,da dignem glavu na ležaj jer će me inače udriti vrata od lifta (oblio me znoj i glava mi je mlitavo visjela s ležaja ),čistačica koja se tu našla otpratila nas je do rađaone i cijelim putem vikala ''ne tiskaj ne tiskaj'',ja sam im samo odgovorila : ne mogu ... moram.
U rađaoni su me prebacili na drugi krevet i čula sam samo neku od sestara kako govori : ovo je gotovo, već se vidi kosa. Jedanput jako tiskaj, uhvati šipke i guraj.
Odradila sam svoje i ostala šokirana brzinom kojom se sve dogodilo.
Nakon 20 min jedan po jedan posjetili su me svi oni koji su bili u viziti.
Naglasak na doktora koji mi je radio ginekološki pregled i čudio se više od ostalih kako se sve brzo odvilo. Kako su svi nalazi bili uredni. Kako sam taj dan trebala biti puštena kući.
Zar sam morala čekati porod da mi kaže da su svi nalazi bili uredni?
Tužno, ali istinito.
Jedna velika pozitiva (koje se u ovakvim trenutcima treba držati) je nastavak priče.
Za razliku od brata ( s kojim smo imali svakakvih doživljaja) kraljica je zdrava, jaka, iz prve sama prodisala i počela nedavno piti na bočicu.
Što reći? Koju poruku poslati?
Ne daj Bože nikome ili sve je dobro što se dobro svrši?
Ovaj put biram tu drugu.
P. S.
Budite ljudi, nemojte biti životinje!
P.P.S.
Ovim putem posebno zahvaljujem jednoj od deset cimerica koje sam promijenila u tri tjedna bolnice.
Nikad se u životu nisam više smijala u tih par dana na mjestu gdje mi je bilo do svega osim do smijeha.
Hvala Zlatka ;)
VALJDA će sljedeći put biti bolje.... ;)
Post je objavljen 11.01.2017. u 19:44 sati.