Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/putukinu

Marketing

2.Preko vode do slobode

Drugim riječima, prelet preko Crnog mora pa u noć, dugu zimsku noć.
Ajme, danas sam inspirirana. :D :-P

Obavijest:
neću više ništa stavljati u komentare, pa i pod cijenu da post ne izađe na listu na naslovnici.
Uopće mi ne želi priznati pristupne podatke, ne razumijem zašto.
Tako da, ako tko komentira, odgovoriti ću mu u idućem postu,
ako ne - onda ne :)))


@T.Godunović, vaše pitanje daje lijep uvod u današnji post;
Vino od šljive već sam prije pila (fino je, blago i slatko)
a sluzava crna jaja.....e, to nisam nikada jela.
Vidjela sam ih za jedan doručak, hrpu jaja kako se kuhaju u nekoj mutnoj mračnoj vodi,
a i u dućanima ima vakumiranih paketa sa, vjerujem, već skuhanim jajima -
to je kineska ideja grickalica!!!
Naime, nemaju oni slatkiše u smislu čokoladica i tak...
Sve što imamo mi, nađe se sasvim rijetko kod njih,
(čokoladicu sam srela samo jednom i pobožno ju kupila :D
i još pobožnije pojela)
ali zato ima u izobilju suhih voća koja su u rangu naših bombona,
kolača (nečeg poput sponge-cakea, pa odvojeno zamotano,
pa od rižinog tijesta-gnjecavo, pa kvazi lisnata tijesta punjena......),
sezamovih pločica svih vrsta,
kikirikija i koštunjičavog voća na sve načine,
te najviše raznorazno sušenih/u umaku/nekako obrađenih/pakiranih mesa - grickalica
pačjih, pilećih, goveđih, ribljih , pa i JAJA ,
manjih i većih,
biti će na fotkama, kad do njih stignem.


Još je to dobro, kad kroz poluprozirni paket vidiš što je -
npr. cijele ribetine,
pačji batak spreman za jelo,
ražnjići suhih mesa,
kobasice,
vakumirana krilca,
vakumirane pačje nogice-oni čaporci i slično.
Gore je, puno gore,
kad gledaš i kupuješ pakete koji su svi redom šareni,
ali nisu prozirni, niti piše ijedno latinično slovo na njima
pa si misliš - sam bog zna što to je....

Tako sam ja kćeri kupila cijelu vreću slatkiša,
bar se nadam,
od kojih je ona nešto već i otvorila,
i to su neka neprepoznatljiva suha voća
(mislimo da je tako haha)
budem to otvoreno poslikala,
pa stavila uz slike zatvorenoga.
Samo kad to dođe na red,
jer, naumila sam fotke stavljat kako idu dan za danom,
da nešto ne preskočim.


Da se vratimo vremenskom slijedu događaja;
letimo, dakle, preko Crnog mora.




Približava se vrijeme zalaza sunca, i taman kuca zlatna ura:
jedan od najboljih avionskih pogleda.
Možda i najbolji :))











Nastavak dalje prema noći.
Ili kompjutor krivo pokazuje, ili su nas oteli pa krivo idemo. :))
Sa upitnikom nad glavom, pozdrav do idućeg posta :))











Post je objavljen 11.01.2017. u 08:10 sati.