"Američka izdanja romana Elene Ferrante izgledaju poznato zato što izgledaju kao gotovo bilo koja druga knjiga koju je napisala žena u posljednjih nekoliko godina. Zbog korica su njezini vjerni čitatelji izgubili živce i opisuju ih kao 'odvratne' i 'krajnje ružne' te tvrde da rade 'protuuslugu' njezinim romanima. Radi se o dugogodišnjoj stigmi 'ženske književnosti', o tome da će visoka književnost Ferrante biti kontaminirana sličnošću niskobudžetne literature s kioska", analizira The Atlantic pitanje "ženskog pisma" te visoke i niske književnosti."
U sceni tako dragog mi Gospodara i ratnika, filma punog duhom, engleski kapetan Aubrey kojeg glumi Russell Crowe zbunjeno gleda u grančicu koju mu je pružio najbolji prijatelj brodski doktor ujedno i pasionirani biolog, dok mu mali od palube objašnjava da se radi o fazmidu, kukcu koji izgleda kao grančica da zbuni predatore. Ne treba ni reći da je to lukavom kapetanu, koji se cijelo vrijeme nadmudruje i naganja sa suparničkim kapetanom francuskog broda Acheron, dalo ideju. Mimikrijom do plijena. "If we caught up with her (Acheron) and mean to take her, we`ll have to be bloody invisible!", kako reče prvi časnik Mr. Allen. U hrvatskoj terminologiji fazmidi se nazivaju nakaznici, a etimologiju riječi se može pretpostaviti. Tako se eto i ružne korice kvalitetnog sadržaja pravovjernicima (u ovom slučaju književnosti) redovito čine lošim i nakaznim (iliti vrijeđanjem „svetinja“), dok slobodniji duhom čitaju da je zapravo riječ o nečemu - upravo suprotnom. Naveliko podvaliti kvalitetan sadržaj pod loše, šund? I genijalno i duhovito i subverzivno.