Požar u strojarnici razarača
Ruski razarač Bystry klasa Sovremenny (ruski Projekt 956 Rusi ga ponekad nazivaju i Sarych – škanjac) u sastavu ruske Pacifičke flote temeljne namjene protuzračna obrana i potpora razaračima klase Udaloy u protupodmorničkoj borbi, do 1989. nosio kodni broj 676, potom od 1991. 786, a nakon 1993. to je broj 715.
Nadnevka 24. rujna 2010. brod je isplovio iz matične luke Fokino u rutinsku vožnju (pod zaštitom mraka 04.00) oko obale poluotoka Kamčatka. Na brodu je bilo oko 300 mornara, dočasnika i časnika (puno brojčano stanje posade je bilo 350 mornara, dočasnika i časnika) i ništa nije ni slutilo da bi nešto moglo poći naopako, ali upravo se to dogodilo.
Samo tri minute nakon isplovljivanja iz lučkog akvatorija, na otvorenim vodama (najvjerojatnije kad je brod krenuo u krstareću brzinu) najprije se u strojarnici čuo tanak zvižduk, a potom manja potmula eksplozija i onda požar.
Pogon broda je sastavljen (strojarnica) od 2 parne turbine koje pokreću 2 fiksna propelera ukupne snage 75.000 kW (100.000 KS). Para se dobiva iz 4 bojlera, a za normalnu regulaciju i proizvodnju pare odgovorni su 2 turbo i 2 dizel generatora. Najvjerojatnije je došlo do curenja goriva na sustavu koji napaja dizel generatore, a nekakva nenamjerna iskra mogla je lako zapaliti tanko (fina izmaglica) raspršeno gorivo koje je curilo iz cijevi dovoda.
Sustav upozorenja (alarm) odmah se automatski uključio, ali požar je brzo zahvatio cijelu strojarnicu (u to doba na ruskim razaračima služe mladi vojni obveznici ročnici koji su zaduženi za održavanje stroja broda. Najvjerojatnije tu ima tragova raznih ulja i maziva, a ne postoje automatski aparati za gašenje) U strojarnici je u vrijeme akcidenta na dužnosti bio mornar strojar Aldar Tsydenzhapov rođen 4. kolovoza 1991. u gradu Aginskoj (Čitska oblast u jugoistočnom Sibiru uz granicu s Mongolijom i Kinom).
Pored Aldara tu je bilo još četiri mlada mornara iste generacije (naraštaj – godište za pozivanje na vojnu obvezu) koji su odmah počeli gasiti vatru, ali nakon nekoliko trenutaka su uvidjeli da će vatru biti nemoguće ugasiti i počeli su se povlačiti prema jedinom mogućem izlazu kako ih ne bi vatra u potpunosti odsjekla i okružila.
U tom trenutku Adlar je postao najvjerojatnije svjestan posljedica koje su mogle nastati u kotlovnici strojarnice broda. Da su kotlovi (bojleri) eksplodirali to bi izazvalo katastrofu na brodu i među posadom izazvalo velike brojčane žrtve. Adlar je dohvatio ključ za zatvaranje sigurnosnog ventila i hrabro uletio u vatru u kojoj je ostao samo nekoliko sekundi dok nije ključem isključio sigurnosni ventil. No, posljedice vatre na njegovom tijelu bile su strašne. Gotovo 100 posto (99, 5 posto stoji u liječničkom izvješću) kože Adlara izgorjelo je ili je opečeno.
Liječnici su se četiri dana borili za spas mladoga života, ali svi su napori bili uzaludni. Hrabri i požrtvovani mladi mornar, nažalost, preminuo je od teških opekotina.
Razarač Bystry 715 još i danas nalazi se u sastavu ruske Pacifičke flote, a Aldarov krevet prazan je i uredno složen prekriven Aldarovom slikom te pretvoren u spomen mjesto broda. Ruska ratna mornarica u čast mladoga i hrabroga mornara započela je 22. srpnja 2015. s gradnjom ratnog broda (korveta) klasa Steregushchiy (budan) u brodogradilištu Komsomolsk na rijeci Amur, a po završetku nosit će ime Aldar Tsydenzhapov i biti u sastavu ruske Pacifičke flote.
Post je objavljen 10.01.2017. u 13:25 sati.